Apel na seks – oglašivačko umijeće ili poziv upomoć?

Ne znam da li mi se samo čini, ali u zadnje vrijeme svjedoci smo sve više oglasa sa apelom na seks. Oko nas se po billboardima i plakatima spominju lizanja, G točke, po bannerima se zadovoljavamo sami, “male su nam”, itd.
 
I dok se mi svi čudimo, oglašivači kao da sretno trljaju ruke misleći na onu poznatu “sex sells everything” i očekujući skoru tu famoznu veliku zaradu, postoji li ipak druga strana medalje?
 
I zaista, toliko sam puta u marketinškim literaturama naišao na već spomenutu frazu o korelaciji seksa i prodaje. Čak me i nekoliko puta zapao seminar na faksu na tu temu, a kolegice i kolege u grupi uvijek su iznova s oduševljenjem na zaključku izgovarali tu “čarobnu rečenicu”.
 

Proces kupnje

 
No seks zapravo nema nikakve veze s kupnjom, čak ni onom impulzivnom. Da bi ovo shvatili, prvo moramo promotriti sam proces kupnje, koji se sastoji od nekoliko dijelova.
 
Potrošač prvo mora spoznati potrebu za kupnjom, nakon čega odlučuje tražiti informacije. Nakon što dođe u doticaj s informacijama, potrošač ih prerađuje. Prerada informacija sastoji se od procesa sa 5 faza, a to su: izloženost, pažnja, razumijevanje, prihvaćanje i zadržavanje.
 

 
No ukoliko se neka informacija i zadržala u “memoriji” potrošača, ona još mora proći kroz proces vrednovanja alternativa, koji je ujedno i “najrigorozniji”, te tek ukoliko i to prođe, možemo govoriti o kupnji.
 
Budući da se apel na seks izravno dotiče samo faze pažnje u procesu prerade informacija, prilično je nezahvalno i nepromišljeno reći da seks uistinu prodaje. Seks definitivno podiže nivo pažnje, no to je još uvijek jako daleko od samog čina kupnje.
 
Razmislimo logički na trenutak: zar bih netko zaista odlučio kupiti neki proizvod samo zato što se u njegovoj promociji susretne sa bujnim ženskim grudima? Treba li nekima zaista posebno isticati da primjerice na auto showu uz skupocjeni automobil ne dobivaju djevojku koja stoji uz njega?
 
S pravom se sada postavlja pitanje, jesu li kampanje s apelom na seks “genijalne”, ili su rezultat kreativine neprospavane noći dan prije deadlinea i krajnje odluke “ništa… stavi neku malu s velikim sisama i boldaj riječ KUPI”?
 

U lijepoj našoj

 
Evo i par nedavnih primjera iz lijepe naše. Zasigurno se svi sjećate Bonbonove kampanje o masturbi…ovaj, samozadovoljavanju. Iako su svoje korisnike razmazili sa uber-jeftinim cijenama date u početku, ni trenutna ponuda uopće nije toliko loša, pa se postavlja pitanje da li je trebalo zainteresiranost tražiti na ovakav, zapravo plitak način, te bi li kampanja bila uspješnija da se išlo sa homorom bez seksa?
 

 
Novi shopping centar u središtu Zagreba, kao da nije na sebe bacio dovoljno pažnje sa kod nas uvijek aktualnim prosvjedima, htio je dodati “točku na i”, te javnost “zainteresirati” sa G točkom. Kasnije se, pazi sad fore, ispostavilo je G zapravo skraćenica za “glavna”.
 

 
Sljedeći po redu je proizvod za kojeg bi dao ruku u vatru da je sa slikovitim glagolima “zavrti”, “poliži” i “umoči” pucao na seks, ali na kraju se ispostavilo da se ovi keksi jednostavno konzumiraju na taj, nekima očito pomalo perverzan način. TVC u kojemu se pojavljuje dječak koji ocu objašnjava spomenutu konzumaciju baca u sjenu čak dosadašnjeg “kralja dvosmislenosti” s djedicom, unukom i Werther’s originalom.
 

 
Ovaj Google ad s desne strane pripada Emmezeti, a link vas baca na, pazite sad ovo, ormariće, šalice, komode… (naravno zavisi na koju “seksi” verziju oglasa kliknete). Kad malo bolje razmislim, možda zaista nekome sa premalim šalicama (postoji verzija oglasa “premale su ti?”) ili predebelim ormarićima ovo može ispasti simpatično.
 

Svi se mi volimo seksati

 
I što reći na kraju? U svijetu u kojemu se gledanost tv showa može povećati desetak puta čak i samim diskutiranjem o tome da li je muško spolovilo penetriralo u žensku vaginu ili ne, možemo li zaista osuđivati oglašivače što skupljaju ove “lake poene”? Pa na kraju, neke “seksualne” kampanje na kraju ispadnu sasvim simpatično.