Blogpost o vodi

Da sad držim prezentaciju, počeo bi s ovim videom gore, pa ga i vi prvo pogledajte… jeste? Ok – počnimo. O čemu Hrvati pričaju na Internetu? Zavisi koga pitamo. Gadgeterija će reći da su to najnoviji gadgeti, Tražilo će nam svaki dan dati dnevnu dozu inspiracije, Šminkerica će naravno u detalje pričati o šminki, a news (moram naštimati CSS, ova riječ ide pod vrlo kosi italic) portali će nam svakim danom servirati dnevnu dozu žute mješavine s manje slova i više slika. Priča li tko od njih ikad o vodi? Postoji li ikoji hrvatski blog o vodi? E pa danas postoji, jer će povodom Blog Action Day blogeri diljem planete pisati upravo o ovom najkorisnijem kemijskom spoju na zemlji.

 
Voda je najočitiji primjer da neke stvari zaista shvaćamo “zdravo za gotovo”. Jednostavno odvrnemo slavinu, i ona teče. Sama od sebe. I ne samo to. Teče i izvorima, potocima, rijekama, jezerima, morima… ona doslovno pada s neba. Više od 70% zemljine površine je pod vodom. Možda je baš iz tog razloga često olako shvaćamo i ne pazimo na nju, iako dobro znamo da ćemo njenim nestankom, nestati i sami.

 


 
A vode će jednom, nastavimo li ovako, sigurno nestati, a kada će to biti, to je već prilično kompleksno pitanje. Naime oko tog pitanja, stvar je slična kao i s naftom. Znamo da će je jednog dana nestati, ali zbog političkih igara i tajenja informacija, nitko ne može sa sigurnošću reći kada. Isto je i sa vodom. Znanstvenici jednostavno ne znaju koliko nam je vode preostalo, s tim da se naravno pretpostavlja da će to vrijeme ipak biti duže od nafte, no ponovo bez nafte se može živjeti, a bez vode ne.
Stvar dodatno komplicira i teško procjenjiva ekonomska vrijednost vode. Voda je ustvari javno dobro. Nalazi se svuda oko nas, doslovno pada s neba, a još nam u potpuno pročišćenom obliku teće izravno iz slavine.

 
Velike kompanije narušavaju ovaj model, pakirajući vodu u boce i prodavajući je po otprilike tisuću puta većoj cijeni. U jednom članku koji će se tek objaviti za Plan B na T-portalu napisao sam dosta stvari o flaširanoj vodi, pa ne bih ovdje htio odavati previše detalja; no reći ću samo da je flaširana voda jedna od najvećih prijevara ikada.
No ipak, prodavanje vode po cijeni do tisuću puta većoj od nominalne, vodi se na neki način pridodaje ekonomska vrijednost. Potrošači je počinju percipirati kao dobro koje zaista nešto vrijedi, te je kao takvu barem u teoriji manje rasipaju.

 
I dok nama “zapadnjacima” voda teće iz slavine, a oni malo debljeg džepa u restoranima toče vodu iz prelijepo dizajniranih staklenih boca u čaše sa stalkom, u nekim zemljama automobile peru benzinom, jer je jeftiniji od vode. Mnoge su zemlje već poprilično zahladile međusobne odnose upravo zbog konflikata oko izvora pitke vode. Hoće li treći svjetski rat biti rat za vodu?

 
Znam da već sada zaista zvučim kao Branka Šeparović, ali sljedeći puta kada perete zube, zaustavite slavinu tih par minuta (ili koliko već perete zube). Samo zato što nam se ovaj tren čini da vode trenutno imamo u izobilju, ne mora značiti da će još dugo biti tako.