Nokijini marketinški propusti sve su dublji, a proizvodi, ironično – sve bolji

Puno se toga u Nokiji u zadnje vrijeme promijenilo. Na čelo tvrtke došao je Stephen Elop, koji je odmah postao poznat po gotovo prijetećem pismu zaposlenicima, te time protjerao mnoge kosture iz ormara ovog finskog tehnološkog diva. No unatoč prvotnom šoku, ipak se na trenutak činilo da započinje vrijeme promjena. Dobrih promjena.

Promjena je definitivno bilo. Danas, gotovo dvije godine kasnije Nokia nudi sasvim solidne uređaje na još uvijek dosta klimavoj WP platformi, no zbog učestalih oglašivačkih propusta, potrošači ih ne doživljavaju onoliko koliko bi mogli.

Meanwhile in Russia

Već nedugo nakon prve pojave WP uređaja na tržištu, ruska podružnica Nokije napravila je TVC koji i po najobjektivnijim kriterijima nema veze s ovom planetom. U liftu jednog trgovačkog centra, nekolicina privlačnih djevojaka počinje se skidati i plesati uz ritam muzike i disco svjetala.

No Nokiji u ovom slučaju možemo čak i progledati kroz prste, pod opaskom da svako tržište posjeduje određene kulturološke elemente koji ga razlikuju od ostalih. Možda je u Rusiji ovo zaista smiješno, simpatično, i možda će vas sise u liftu zaista, ako ništa drugo, barem podsvjesno nagnati da kupite Nokia uređaj.

Ali što je sa Nokijinim oglašivačkim “naporima” zadnjih nekoliko tjedana. Prvo su nas dobro zbunili s bežičnim punjenjem koje u teoriji zaista jest bežično (bez žice), ali u stvarnosti baš i nije. Naime, slušajući Nokijine revolucionarne najave “s jednim uhom”, lako biste percipiranje informacije mogli povezati sa pravim bežičnim punjenjem u kojem struja prolazi kroz vašu dnevnu sobu, a ne onim koje je prije par godina implementirao Palm, ili prije 20-ak električna četkica za zube.

No jedan od najvećih propusta, čak i ako gledamo televizijsko oglašavanje općenito, dogodio se nedavno kada su u spotu u kojem su htjeli istaknuti prednosti stabilizacije videa, pomoću odbljeska u staklu na trenutak otkrili da scenu zapravo ne snima “momak na biciklu”, već profesionalni snimatelj u kombiju.

No nije ovdje čak niti toliki problem u kameri. Mislite da se u reklamama za sredstva za pranje rublja one krvave majice zaista peru? Ne, nego Pero za mix pultom digne brightness na novoj majici. Problem je u činjenici da ako im se ovakva greška uspije omaknuti u visokobudžetnom TVC-u, zamislite koliko ih možete očekivati u softwareu telefona. Ovo se Appleu NIKAD ne bi dogodilo , a ako bi se, hipotetski govoreći, slučajno nekome i “omaknulo”, Steave Jobs bi ustao iz groba i poslao krivca u neki od sibirskih logora da se druži sa svojim bivšim kolegama koji su jednom davno slučajno zagubili prototip iPhonea u obližnjem kafiću.

Boje kao selling point. Jer kome trebaju mape

No nedavni slučaj s TVC-em za američko tržište je kategorija za sebe. Kao što vjerojatno i znate, u Americi je komparativno oglašavanje dozvoljeno, i oglašivači bez ikakvog ustručavanja doslovno pljuju jedni po drugima. A Nokia je ovoga puta, umjesto na iPhone, pljunula na samu sebe. U spornom TVC-u iz nekog razloga Nokijin selling point postaje boja telefona, za koju bi se nakon odgledanog TVC-a dalo zaključiti da je jedna od najvažnijih karakteristika smartphonea.

Ovo je još nevjerojatnije zbog nedavnog izlaska iOS 6 u kojem se nisu pojavile Googleove mape, odnosno Apple je nakon godina suradnje s Googleom odlučio “prekinuti vezu” i napraviti svoje mape, koje jednostavno ne valjaju. Nokia, ako ništa drugo, barem ima iznimno kvalitetne i ažurne mape, koje i osobno vrlo često koristim. Zaista mi nije jasno kako je kreativnim Nokijinim marketinškim stručnjacima promakla ideja da možda ne bi bilo loše usmjeriti selling point na stvari koje zapravo trebaju korisnicima. Daleko od toga da su to samo mape, ali ne poentirati u ovakvoj situaciji je doslovno ekvivalent promašivanju praznog gola.

A kad smo kod selling pointova – 41 megapiksel na fotoaparatu. Četrdeset jedan. Već sam o tome pisao, pa se ne želim ponavljati, no tada nisam bio shvaćen kada sam rekao da se radi o marketinškom triku, te zapravo školskom primjeru marketinške miopije. Da, Nokijina tehnologija jest revolucionarna, ali njihov 41 megapiksel nije iskoristiv, i kao mjera kvantitete nema smisla. Stvar počinje funkcionirati tek u kontekstu kvalitete, što se zaista vidi kad proradi takozvana “PureView” tehnologija, koja laički rečeno stavlja 7 piksela u jedan “savršen” i stvarno radi jednu kvalitetnu fotografiju.

Marketinška miopija dodatno se produbljuje u činjenici da je zapravo vrlo malo korisnika koji uopće žele te silne megapiksele u svom mobitelu. Apple, pa i ostali proizvođači nude kamere koje imaju smisla. Dobre kamere koje su dovoljno dobre da ne budu predobre. Predobre kamere nemaju smisla jer će korisnik koji želi “vrhunsku” fotografiju uvijek preferirati uređaj koji služi za fotografiranje, i zove se fotoaparat. Oni će također znati da je kod fotoaparata bitna veličina, jer veći fotoaparat će imati i veći senzor koji će davati kvalitetniju sliku.

Dobar proizvod s lošim oglašavanjem :(

Moram priznati da sam, iako Nokijin fan, u ovoj kolotečini lošeg oglašavanja zaista počeo vjerovati da su novi Nokijini uređaji jednostavno loši; no to jednostavno nije tako. Windows phone je bio dobra odluka i sigurno će dati još bolje rezultate, no neopisiva je šteta da se cijela priča ne prezentira u nekom boljem svjetlu.