Proizvod je mrtav, živjele usluge

Tamo negdje prije 10-ak  godina, kada sam još bio u osnovnoj školi, u slobodno vrijeme često sam gledao televiziju, posebno kablovsku. Osim neizbježnog TV programa svakog djeteta, najviše sam gledao Eurosport i njemački DSF. I baš na DSF-u sjećam se kao danas TV reklame u kojoj su najmodernije čudo tehnike za to vrijeme, Nokiu 3310, nudili za samo jedan, tek novopečeni Euro.

Obzirom na činjenicu da sam u to vrijeme jako želio mobitel, koji onda još nisam imao, u par navrata molio sam roditelje da odemo u Njemačku, nudeći im vlastito financiranje mobitela.

Nažalost, moja inicijativa je svaki puta propala, a ja sam se ne baš razumjevši obrazloženje, vratio gledanju mojeg omiljenog programa – Cartoon Networka.

U međuvremenu, dok su se tim principom mobiteli počeli prodavati i kod nas, a za njih izdvajali ne Euri,  već lipe; meni je postalo mnogo jasnije o čemu se radi. Ukratko – prodaje se usluga. Ali što to zapravo znači? Gdje je nestao proizvod? Krenimo redom.

Za malo slikovitiji prikaz ove situacije, nastaviti ću se služiti primjerima mobilnih telefona, jer su oni zasad jedini pravi primjer odumiranja važnosti proizvoda pored usluga.

Dakle prije desetak godina, mobiteli su kod nas koštali par tisuća kuna. Danas koštaju po nekoliko lipa. Zašto? Zato što je operateru u interesu naplatiti vam telefoniranje, slanje sms-ova, mobilni Internet, i cijelu ergelu usluga za koje ni sam ne zna da postoje. Tom principu uskoro su se priključili i operateri fiksnih linija i kablovske televizije, koje vam također za simboličnu naknadu postojeću samo zbog potreba knjiženja nude wireless ruter i DVB-C prijamnik. „Kvaka“ je u tome da su svi proizvodi isti, a naplaćuje se usluga.

I dok u cijeloj priči zapravo najviše profitiraju upravo operateri, Apple je opet otišao korak dalje sa svojim iPod-om, iPhone-om, a sada i iPad-om. Ova domišljata Američka kompanija puni si blagajnu uslugama koje je sama izmislila. I na svojoj koži sam nedavno osjetio koliko je App-store zapravo ovisan. Iako je 60% aplikacija besplatno, ta bezobrazno velika lakoća kupovanja jednostavno vas mami da jednim pišljivim unosom passworda kupite aplikaciju po samo dolar ili 2, ne razmišljajući o tome da to radite po deseti put ovaj tjedan… a tek je utorak.

iTunes je potpuno ista stvar, samo što kupujete glazbu (kod nas još uvijek strana pojava), a na svoj iPad uskoro ćete moći stavljati i knjige. I tako će to ići jedno vrijeme, sve dok iPhone neće koštati par lipa.

Zapravo ako slijedimo logiku stvari, uskoro bi mogli kupovati automobile za kunu i biti vezani ugovorom da benzin kupujemo na crpkama koje su u partnerstvu s proizvođačem automobila. Kad bolje pogledamo, dio toga se kod automobilske industrije događa i danas.

Uzmimo primjerice servise malo boljih proizvođača automobila koji daju višegodišnje garancije. Cilj tih višegodišnjih garancija je navlačiti vas svakih nekoliko tisuća kilometara u ovlaštene servise, gdje na primjer par žaruljica plaćate par stotina kuna.

Sve u svemu, sumnjam da ćemo automobile uskoro kupovati za kunu, ali jedno je sigurno.  Glavni cilj više nije potrošaču prodati proizvod, već obvezati ga na čim dulje primanje vaših usluga.

[ad#ad-2]