Simpa štima svima: simpatična kampanja ili dosadno recikliranje?

Jučer sam, kupujući cimet (duga priča…) u kvartovskom dućanu, čuo novi radio spot za Simpu. Nakon njega je još pušteno gro spotova, a ja sam na izlasku iz dućana, 10-ak minuta kasnije (smjestili su prokleti cimet potpuno nelogično… uz Oregano) zatekao samog sebe kako u glavi pjevušim lako pamtljivi džingl, završavajući ga sa “tvoja Simpa te čeka, u Cronet ti navrati!”… WTF?!
 

 
Na trenutak sam zaista pomislio da sam “prosvirao”, sve dok na YouTubeu nisam našao na ovo.
 

Simpa štima svima

 
To je slogan nove Simpine kampanje čiji, čini se zasad jedini TVC, počinje sa: “sjećaš li se svog prvog mobitela, prvog poziva, prvog SMS-a…”. A onda kreće već spomenuta pjesmica, u kojoj je sve manje više ostalo isto, osim što umjesto Croneta, ovaj puta navraćamo do kioska. Raper iz spota, koji nikad nije dosegao popularnost Roka (koji je očito dobio otkaz, jer ga više ne gledamo na malim ekranima), a neki su ga čak i poistovjećivali sa Targetom iz Tram 11; vratio se u velikom stilu, i sada repa sa slučajnim prolaznicima s ulice, koji odjeveni u vesele boje (uz iznenađujuće malo magenta tonova) veselo skaču u ritmu muzike za ples.
 

 
Osjećate li cinizam u mom glasu? To je možda zato što se slična priča vrti od samog početka 1999. godine, no dremuckajući u pauzama filmova popunjenim polusatnim TV reklamama, takve stvari odavno više i ne primjećujemo.
 
No s druge strane, ovdje se zapravo radi o jednoj usluzi – prepaidu za razgovore mobilnim telefonom; pa ukoliko želite ostati donekle konzistentni, morate se držati iste priče.
 
Ipak, osobno mi cijeli koncept trpanja svih TVC-eva u jedan YouTube account najveću korist daje predočavanjem koliko je sve logotipova i imena Hrvatski Telekom u tih 12 godina izmijenio; a zamjena riječi Cronet za “kiosk” mi je kao kad je Jura Stublić u pjesmi “Sjećam se prvog poljupca”, onako suptilno, pod pritiskom specifične političke situacije, na live nastupima zamjenjivao riječ “Dinara” u “Dolara”.
 
Biti ću optimističan i pretpostaviti da se ipak ne radi o nedostatku inspiracije i kreativnoj blokadi, već o jednostavnoj igri s emocijama potrošača koja počinje te, za sve telekom operatere u Hrvatskoj, vrlo značajne 1999. godine. Sjećate li se ikakvog TVC-a nekog operatera prije toga?
 
Te 1999. godine mnogi su shvatili da mobilni telefoni ne trebaju koštati 2 tisuće Njemačkih maraka, te da se za njih ne treba čak ni plaćati pretplata. Hrvatski Telekom je dolaskom novog igrača na tržište izgubio monopol – pojam koji svaki PR stručnjak izbjegava kao vrag tamjan.
 
1999. godine pisala se povijest, koja je svoje korijenje u strukturi korisnika ostavila još i danas, a zbog specifične psihografije i ekonomske moći potrošača, prepaid je još itekako aktualan.
 
I zato je očito bolji vrabac u ruci nego golub na grani. Zašto pokušavati s nečim novim, ako (valjda) još uvijek prilično zadovoljavajuće funkcionira ono staro.
 

Integracija društvenih mreža

 
Kampanja obuhvaća već standardni Facebook account, Twitter nisam još vidio, a već spomenuti YouTube, obuhvaća sve (iako mi se ovako od oka čini da neki fale) TV spotove unazad 12 godina.
 
Isto tako, na sumnjam da će gospodin Klaić i Anić sigurno biti oduševljeni izrazima fejsbukovci i Youtuberi, a možda će oni znati odgonetnuti zašto se samo ovaj drugi piše velikim slovom.
 
Iako sam nakratko narugao “skakutanju uokolo”, sam koncept svih spotova uopće nije toliko loš, koliko je loše njihovo ponovno recikliranje.
 
Jedno je nakon nekoliko desetaka godina podsjetiti potrošača na trajne vrijednosti i u njemu pobuditi emocije i onu dubinsku emotivnu povezanost potrošača uz marku, kao što je to nakratko učinio Studenac sa ponovnim emitiranjem starog spota “veseli i zdravi bili…” (iako su i oni, odnosno Bruketa i Žinić, koji su ovogodišnjim Effiem dokazali da se može i drugačije); a drugo iscjeđivati zadnje kapljice soka iz naranče, koja po mom skromnom mišljenju malo prečesto mijenja boju.
 
Što zaključiti na kraju? Možda zato što sam od samog početka na “onoj drugoj mreži”, ne razumijem ovu, nekima očito simpatičnu priču.