Što je to branding?
U pretprošlom blogpostu objasnio sam pravo značenje pojma reklama. Ovaj post, početi ću s još jednom riječi, koja je u hrvatski jezik došla sa zapada. S njom se također svakodnevno susrećemo, čak i ako nam posao nema nikakve direktne veze s marketingom. Ta riječ je brand.
Da bi shvatili što je to brand, moramo prvo u potpunosti shvatiti što je to branding. Pa krenimo – što je to ustvari branding?
To je kada na after work partyu, najčešće uz Nouveau cuisine u nekom trendy i fancy kafiću, chief executive officer naloži svom najboljem head hunteru da na team buildingu izabere nekoliko mladih advertisera, copywritera, designera, freelancera, marketing freakova i opinion makera. Tada će svi oni, nakon streaminga na creative meetingu, između sebe odabrati creative directora, te će uz sažeti brief na višesatnom brainstormingu uz stalni online streaming sa headquaterom, uz kratke coffee breakove i lagani fingerfood, od nekog imena ili proizvoda napraviti jedan autentični trademark, odnosno brand.
Shvaćate li što želim reći? Kada sam god pričao sa nekim iz marketinške agencije, bez previše karikiranja ovo je bio upotrjebljen rječnik. I u drugim djelatnostima je situacija slična, ali marketingaši su pravi primjer ove devijacije.
[ad#ad-2]
Zašto je to tako?
Teško je reći. Spomenuta skupina ljudi često se brani činjenicom da je većina njih svakodnevno u kontaktu sa ljudina iz inozemstva, koji pričaju na engleskom, što je i istina. Isto tako, mnogi od njih, svoje su školovanje, ako ne stekli, barem nadopunjavali u inozemstvu. No realno gledajući, najveći razlog ovom lingvističkom rasulu leži u žalosnoj činjenici da jednostavno nemamo riječi. Probajmo ponovo.
Što je to branding?
To je kada na zabavi nakon posla, najčešće uz „Nouveau cuisine“ u nekom trenderskom i ušminkanom kafiću, izvršni direktor naloži svom najboljem lovcu na glave da na gradnji timova izabere nekoliko mladih oglašivača, pisaca, dizajnera (ne, čekajte – to nije Hrvatska riječ… vizualnih umjetnika), ljudi koji rade sami za sebe, marketing luđaka i donositelja (ili možda bolje tvoraca) mišljenja. Tada će svi oni, nakon strujanja (?) na kreativnom sastanku između sebe odabrati kreativnog direktora, te će uz sažeti plan na višesatnoj oluji mozgova uz stalni video prijenos internet-kamerom sa središtem tvrtke, uz kratke pauze za kavu i laganu hranu (za prste), od nekog imena ili proizvoda napraviti jednu autentičnu zaštićenu marku, odnosno (samo) marku.
Ili možda imamo? Iako sam bio uvjeren da će me drugi tekst više nasmijati, zapravo i nije. Iako je jako teško, zapravo nemoguće prevesti riječi poput streaminga, headhuntera i brainstorminga, neke se riječi ipak s lakoćom mogu prevesti. Ovdje prvenstveno mislim na riječ marka, koju u zadnje vrijeme u potpunosti gazi strana riječ brand. Nema nikakve potrebe za korištenjem stranih riječi kada imamo sasvim kvalitetnu hrvatsku.
Ima ovdje još puno primjera, no nadam se da sam korištenjem ovih olakšao neko objektivno sagledavanje situacije. Zato pokušajmo više govoriti hrvatski, barem za riječi koje znamo, a lingvisti će se, nadajmo se, pobrinuti za ostalo.
Jako mi se dopada clanak, i sama sam dosta razmisljala o toj temi.
Problem je cini se, sto osim sto je neke reci tesko prevesti i zvuce smesno na nasim jezicima, sto nekad nema odgovarajuceg prevoda, cini se i to sto se s prevodom kasni, to jest, sto su neke reci i idiomi na engleskom se toliko odomacili, da ih je vrlo tesko ugurati, i da dobiju ravnopravan status s “originalima”.
No, reklo bi se, da tu ima i malo nemarnosti prema spostvenom jeziku i zelje da se bude “in”.
U svakom slucaju, zelim nam da malo vise obracamo paznju i na hrvastki i na srpski jezik, njegovu lepotu i bogatstvo.
p.s. Ne bih zastranjivala ni na drugu stranu i po svaku cenu prevodila sve izraze, cak i kada zvuce rogobatnije i gore no original. Jer na kraju krajeva, jezik je ziv i kada bi ga oslobodili stranih uticaja i mesanja, sta bi ostalo?
Ako si im rekao! ;)
Možda je sve tačno što si posle naveo u njihovu “odbranu”, ali mislim da je to s njihove strane namerno preterivanje i mistifikacija nekih uobičajenih procesa koji bi verovatno izgledali “preobično” ako bi se definisali običnim jezikom (hrvatskim ili srpskim, svejedno).
Imam samo jedan “amandman” na ceo tekst – robna marka (trade mark) i brend (brand) nisu isto. Da bi robna marka postala brend, potrebno je mnogo truda, vremena i para. E sad, nisam baš stručnjak za hrvatski jezik, pa možda grešim, ali u engleskom jeziku ti pojmovi nisu isto…
cek cek, pa i marka je tudjica, ako se ne varam, zar ne? Problem nije u tome da li se mi trudimo da pricamo srpskim ili hrvatskim, problem je u tome sto nazalost niko sa ovih prostora u skorije vreme nije nista stvorio niti ima neku veliku inovaciju. Reci dolaze same od sebe, samo je potrebno razviti privredu.
Elem, svaka cast na temi, treba raditi na tome da se prevedu te reci, ali da podjednako jako zvuce (to ce uciniti reklama).
A slazem se sa Pedya-om oko termina marka i brend, da nemaju isto znacenje. Brend mu dodje marka koja je usla u usi i oci velike kolicine ljudi, pa je postala prepoznatljiva … savrsen primer NIKE ili Coca-Cola
Sjajan tekst. :D Bas si me nasmejao.
Kada bi svi koristili prevedene izraze, iako mozda cudno zvuce u pocetku, vremenom bi postali normalni i prihvatljivi. To je stvar navike. Neke reci definitivno ne treba prevoditi ako nemaju adekvatan prevod.
Ja se tako zamislim kad treba da prevedim na primer rec browser, pa da li napisati brauzer ili mozda na hrvatskom preglednik ili vec kako?
http://hr.wikipedia.org/wiki/Web_preglednik
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D1%80%D0%B0%D1%83%D0%B7%D0%B5%D1%80
Mislim da treba da se angazuju strucna lica, koja ce u ovom sadasnjem vremenu, kada se svakim danom radjaju u svetu nove reci iz raznih oblasti, nalaziti adekvatne zamene ili cak i izmisliti novu rec na nasem jeziku. Potom mediji trebaju plasirati ove reci da ljudi naviknu na njih. Kako mi se cini, ispravite me ako gresim, Hrvatska generalno i radi na tome dok Srbija bezi od ovog problema.
@bedno piskaralo – da, neke izraze stvarno ne treba prevoditi. npr headging – živičenje :D
@Pedya @eboye – hvala na ovoj opasci. kad bolje razmislim istina je, trademark i brand su sasvim nešto drugo, barem na engleskom. a kod nas – ko zna :D …
hvala svima na opsežnom komentaru :)
Hm… a sto nisi objavio moj prethodni komentar? Da li sam rekla nesto lose, nesto sto se tumaci negativno. Ne razumem. :|
evo komentar je objavljen. stvarno neznam što se desilo :S deklarirao ga je kao SPAM.
inače je sustav podešen tako da sve automatski odobrava, osim ako ne misli da je SPAM.
u svakom slučaju ispričavam se zbog greške i hvala puno na komentaru :)
Iskreno mislim da novinari ni sami ne znaju baš što pišu :D (govorim o ovom kontekstu uporabe stručnih riječi). Nema neke službene politike oko ovoga. Piše se stvarno svašta. Malo čujem brand, malo marka…
Hrvoje, Hrvoje….piše se “ne znam”, u hrvatskom jeziku se rječica NE piše odvojeno od glagola, ali sastavljeno sa pridjevom! :)
Kako sam od skora u jednoj takvog agenciji malo me je iznenadio “govor” dragih kolega…
I to je potpuna istina…
Koliko nema reci da tacno opisu sta zelimo reci, toliko se i preteruje u koriscenju stranih reci… cisto da bi ispali kao “cool” ili kao jako obrazovani ili sta vec zele postici…
Slažem se, neki izrazi su neprevodivi ali kada čujem ”replajao sam ti na ono što si mi forvardao od tim lidera” digne mi se kosa na glavi…
Hrvoje, recimo to ovako, i vani je u en. jeziku u korištenju termin “marka” (npr. trade mark), ali i brand. Nije samo u HR problem korištenja termina, nego posvuda, međutim u ovom slučaju brand je globalno jasan termin! Što se ostalog tiče, ne radi se tu o elitizmu ili o “isfuravanju” na engleski, nego o sporosti naše jezične struke. Slično je sa socialmedia, oko milijun stanovnika u HR ih koristi, a jezična struka i dalje ne reagira. Dilema socijalne mreže i društvene mreže (mediji) ostaje….
[…] sam dan petka sam vidla i ovo, zaista treba dodati i nije mi teško. Obavezno pogledajte Šta je to branding od […]