Westgate – šopingholičarska oaza

Uslijed uzastopnih otvaranja novih šoping centara u Zagrebu, pa i Hrvatskoj, s pravom se pitamo treba li uopće Hrvatima još jedno mjesto gdje ce moći obaviti svoje konzumerske potrebe? Odgovor na ovo pitanje još su prije par godina, za nekim okruglim stolom negdje u Njemačkoj ili Austriji pokušavali dokučiti ljudi koji su sa 270 milijuna Eura odlučili sagraditi carstvo prodavaonica. Uz gomile papira sa financijskim planovima, arhitektonskim rješenjima, ali i neophodnim psihološkim analizama potencijalnih potrošača, odlučili su da će njihova konačna destinacija biti upravo naša mala Hrvatska.

Njihovo carstvo svojom lokacijom neodoljivo podsjeća na američki “Area 51“. Više od 250 prodajnih prostora i ugostiteljskih objekata, s parkom za djecu i klizalištem, smjestio se doslovno “usred ničega”. Analogno tome, ako se izvan grada ne snalazite baš najbolje pa ste ovisni o GPS-u*, ni on vam neće pomoći jer cesta koja vodi do centra još nije ucrtana u kartu. Sva sreća da je centar toliko velik da je vjerojatno, uz Kineski zid, vidljiv i s Mjeseca**.

[ad#ad-2]

Dolazak na destinaciju izgledao je kao ukrcavanje na modernu Noinu arku. Rijeke automobila slijedile su upute redara koji su s palicama vozače upućivali u pravome smjeru. Procedura je tekla po principu da nas oni usmjere na dio parkirališta na kojem ima mjesta, a ostalo je bilo po onom drugom principu “snađi se druže”. Ovdje me posebno fasciniralo koliko ljudi ne zna čitati smjer najobičnijih znakova, ali to je priča za sebe.

Nakon uspješnog pronalaska parkirnog mjesta imao sam osjećaj kao da će mi netko zbog uspješno obavljenog zadatka pri ulasku u centar dati nagradu. Mislim u sebi, jamačno do ove razine dio „kandidata“ otpadne…

Ulaskom u sam centar imate dojam da vas je usisao NLO. Fotografije dolje ne mogu ni približno opisati ono što vas tamo očekuje. Nažalost, meni nitko nije dao nikakvu nagradu, ali je moja djevojka zato dobila ružu u jednom od prvih dućana u nizu. Važnost dijeljenja poklona, makar i onih simboličnih, već sam objasnio u jednom od prijašnjih postova.

Ponuda bi se najbliže mogla opisati frazom “od igle do lokomotive”… u redu, lažem, od igle do automobila. Da, prodaju se i automobili!

Ako ste pak mislili da ćete u Westgateu naći jeftinije cijene – nećete. Osim na otvaranju, gdje je promotivni popust bio uglavnom 10 do 20%, normalne cijene su kao i u ostalim trgovinama. Trgovine su pak isto uobičajene, ali sve se nalaze na jednom mjestu, što je iz perspektive kupca ogromna prednost. Primijetio sam tek nekoliko specijaliziranih dućana, kao npr. jedan samo s čokoladom.

Popratni sadržaji su zaista bogati, ali cijenom definitivno prate očito vrlo visoku cijenu najma. Coca-Cola u nasumično izabranom kafiću košta 15kn, isto kao i komadić pizze. Iako je pizza jedna od najboljih koju sam imao prilike okusiti, cijena je po mom skromnom mišljenju ipak prevelika. Od ostalih popratnih sadržaja nemoguće je ne istaknuti klizalište, koje nije baš kao u Domu sportova, ali služi svrsi.

Ali ono zbog čega sam prvenstveno išao u Westgate i što je na mene ostavilo najveći dojam, definitivno je arhitektura, koja je neusporediva s bilo kojim trgovačkim centrom, pa čak i ostalim građevinama u ovom podneblju. Ipak, nisam primijetio da sam podijelio iste motive kao i većina očito tvrdokornih šopingholičara u mojoj blizini.

Boravak u ovome divnom zdanju preporučio bih svakome. Zaista se ima što vidjeti. Nekoliko sati provedenih u Westgateu uistinu je prošlo u trenu. Vraćajući se kući, tek me simboličan oglas lokalnih kamatara, koji ostavljaju svoje letke na šajbama kreditima kupljenih automobila, podsjetio u kakvom se vremenu zapravo nalazimo.

* Stoga preporučujem geo-kodiranje (45.869129,15.824236)

** Ustvari to je zabluda. Sa mjeseca se navodno jedva raspoznaju kontinenti.