24 prosinca 2010 12 Komentara napisao Hrvoje Mihajlic

Dolce Gusto Melody 2 – recenzija

U kategoriji cmTV, Marketing, tehnologija

Nakon par dana testiranja, nakon „unboxinga“ kojeg ste imali prilike vidjeti, slegli su mi se dojmovi o Dolce Gustu, kavama i samom aparatu. Iako je Dolce Gusto predstavljen još davne 2006.godine, kod nas u Hrvatsku, stigao je tek krajem ove. Kao što sam već pisao, Dolce Gusto je marka od Nescafea, dok je Nescafe marka od Nestlea, najvećeg svjetskog proizvođača prehrambenih proizvoda.
 

 

Samo dobar marketing ili nešto više?

Sad kad smo upoznali pozadinu priče, jasno nam je zašto iza ovog, neki će zlobnici reći prosječnog proizvoda, stoji tako dobar marketing. Ista situacija dogodila se kod automobila Smart, kada su se švicarski proizvođač satova Swatch i njemački proizvođač automobila Mercedes, sjetili proizvesti maleni, inovativni gradski automobil. Kao što je Smart doslovno „rođen pod sretnom zvijezdom“, gotovo se ista stvar dogodila s Dolce Gustom, kod kojeg se Nescafe (Nestle) udružio s Krupsom, poznatim njemačkim proizvođačem aparata za kavu.
 
Ponovo postavljamo pitanje: imaju li spomenuti Smart i Dolce Gusto samo debeli budžet za oglašavanje, ili se iza toga krije i nešto više? U konkretnim slučajevima smatram da legitimitet marki u ovim proizvodima opravdavaju cijenu, jer jednostavno jamče kvalitetu. Možda sam naivan, ali gotovo mi zvuči nemoguće da Nestle i Krumps, lideri u svojim branšama, mogu napraviti lošu kavu, isto kao što njemačko iskustvo i švicarska pedantnost teško mogu napraviti loš automobil (iako nikad ne bih vozio Smart, ali to je sasvim druga priča).
 

Sve je to ok, ali reci mi cijenu!

Ponovo se moram vratiti na Smart; maleni automobil koji se, kako god pogledamo, nudi po prilično visokoj cijeni. Za razliku od Smarta, Dolce gusto se ovih dana kod ovlaštenih trgovaca nudio (i još se nudi na mjestima gdje nije rasprodan) po cijenama između 666 kn (Emezzeta) i oko 800 kn (čini mi se da je Kaufland iznenađujuće u ovoj priči ispao najskuplji). Ja sam ga kupio u Intersparu po 777 kn. Kada izmete u obzir da kvalitetan Espresso aparat (a ovdje govorimo o Krumpsu) košta barem toliko (dok cijene najkvalitetnih idu i iznad 1000 eura), smatram da spomenuta cijena za uređaj s kojim možete napraviti cijeli niz napitaka (uključujući i čajeve i toplu čokoladu) i nije velika.
 
Nakon posta sa raspakiravanjem, dobio sam par komentara od ljudi koji tvrde da su isti uređaj vidjeli u Austriji po smiješnim cijenama (20 eura). Iako ne mogu demantirati spomenutu informaciju, zaista mi ju je teško povjerovati, jer se isti uređaj u Americi trenutno prodaje po 130$, a u Velikoj Britaniji po 99 funti.
 
No ono što mnogima zapinje za oko (ili bolje reći novčanik) jest činjenica da pakiranje kapsula za kavu, od kojih svako sadrži 16 kapsula, košta 40 kuna (točnije 39,99). Također, mnogima će se dodatno razočarati kada spomenem da se neke vrste kava pripremaju sa dvije kapsule (kao na primjer cappuccino u videu). U ovom gorem slučaju, svaku kavu zapravo plaćate 5 (riječima pet!!!) kuna.
 
Je li to puno ili malo, zaista je stvar osobne procjene. S jedne strane, davati svakodnevno 5 kuna za kavu koju pijete u svom domu čini se pomalo suludo; no s druge strane ako niste ovisnik o kavi i s njom „guštate“ s vremena na vrijeme, ovo je prava stvar za vas.
 
Ukoliko pak pijete npr. Espresso svali dan, to je manje od 80 kuna mjesečno za kvalitetnu kavu (DG Espresso se sprema od jedne kapsule). Ukoliko uzmemo za činjenicu da prosječan Hrvat duplo od toga mjesečno potroši za telefoniranje, smatram da za dnevnu dozu kofeinskog gušta to nije puno, ali opet, sve to ovisi o tome koliko zapravo volite kavu. Cijene ostalih proizvođača, barem što se kapsula tiče, su vrlo slične – ako ne i veće.
 
Spomenuti ću ovdje i svoju priču. Naime, već dugo vremena tražim neki cjenovno prihvatljiv, ali opet što kvalitetniji aparat za Espresso. Nisam neki preveliki fan raznih kofeinskih egzibicija, a kamoli o njima ovisan, ali volim s vremena na vrijeme, uz listanje papirnatih novina (otisak crne tinte po prstima nakon listanja iPad nikada neće zamijeniti :P), te naravno neizbježnu čašu Coca-Cole, popiti dobar espresso. Početna cijena od 999kn nije me baš privlačila, ali kod popusta sam i ja „popustio“.
 

Uređaj

Trenutno se u Dolce Gustovoj ponudi nalaze četiri uređaja, no na hrvatskom tržištu možete naći samo Melody 2, u 3 boje – crvenoj, crnoj i krem. Tehničke karakteristike mi je malo smiješno navoditi, jer počevši od sebe ne znam koliko vam zapravo znače – no reći ću par stvari.
 

 
Pri pritisku od 15 bara, uređaj stvara temperaturu vode od oko 85 stupnjeva Celzijusa. Vanjski dio uređaja napravljen je od plastike, dok su bitniji dijelovi od nehrđajućeg čelika (naravno sustav cijevi i postolje za šalice). Postolje za šalice moguće je postaviti na 3 položaja, zavisno od kave koju spremate. Spremnik za vodu kapaciteta 1,5 litara i držač za kapsulu mogu se prati u perilici za suđe.
 

Kava

Znam da ćete sada reći da sam subjektivan, ali meni je kava zaista odlična. U pakiranju sam dobio 3 vrste kave za probu Espresso (intenso), Cappuccino i Chococino (što je zapravo vruća čokolada).
 
Cappuccino se radi od dvije kapsule, ali je zaista ogroman (240ml), i jedan od najboljih koje sam pio. Espresso je predviđen za 40ml (intenso) odnosno 60 ml za običan (radi se o različitim kapsulama). Možete ga „produžiti“ ali tada će vam se pretvoriti u najobičniju razvodnjenu kavu. Espresso je također odličan i posebno aromatičan.
 
Cococino, u narodu zvan „vruća čokolada“, također je dobar. Za napraviti ovakvu vruću čokoladu bez aparata trebalo bi vam puno spretnosti, živaca i vremena. Ovako samo ubacite kapsulu i gotovi ste.
 

 
Cafe Lungo i Macchiato još nisam probao, no ako je vjerovati po pričama koje sam pročitao na netu (a net nikad ne laže ^^), ako mi se svidio Espresso, biti ću oduševljen s Lungom.
 
No Nescafe je za Dolce Gusto pripremio i mnoštvo drugih okusa, koji bi prema pričama trebali stići uskoro. Jedan od njih je i Cappuccino Ice, kojeg pomalo odaje plava točkica na gornjem dijelu aparata, koja upućuje na protok hladne vode.
 

Zaključak

I što reći na kraju. Cijenu donekle opravdava kvaliteta kave i status koji imaju dva spomenuta proizvođača, ali prema hrvatskom standardu nažalost malo ljudi ima prilike takvu kavu piti svaki dan. Upravo zbog toga bih zaključio da je ovo kava za guštanje, koja će one malo manje ovisne o kofeinu povremenu počastiti odličnim okusom kave. Ovisnici o kavi još uvijek će, barem dok nam se životni standard malo ne popravi, kupovati kavu na rasprodajama u kilogramskim količinama, te istu miješati u dobroj staroj balkanskoj džezvi.
 
i za kraj, pogledajte pripremanje jednog Cappuccina:
 

 

Vezani postovi