Je li HRT-ovo blokiranje nekolicine web servisa zapravo pokazatelj nekulture korištenja interneta?

Kao što ste ovih dana imali prilike čitati po internetu, HRT je svojim zaposlenicima odlučio blokirati pristup nekolicini web servisa, među kojima su u medijima logično potencirani Facebook i Twitter.
 
Vjerojatno već znate da sam osobno veliki protivnik Facebooka. Nemam svoj profil, blog mi nema page, tek sam like button-om (koji sam na kraju promijenio u “recommended” jer mi “lajkanje” već ide kroz uši van) nakon dugo razmišljanja ipak napravio mali kompromis.
 
No kad smo kod aktualnih događanja na HRT-u smatram da se zaista radi o krajnje nepromišljenoj odluci koja potencijalno stvara puno veće probleme od nekolicine nervoznih novinara koji si više ne mogu međusobno “lajkati” statuse.
 

 
Kada se ovdje ne bi radilo o državnoj televiziji za koju svi mi smrtnici koji posjedujemo televizor moramo plaćati pretplatu, o odluci bi mogli puno šire i liberalnije raspravljati. No ovu ustanovu, kao što sam već načeo, čine novinari čiji je posao hrvatskoj javnosti priopćavati najnovije vijesti sa svih fronta, uključujući i spomenutih nekoliko web servisa.
 
HRT stoga ovime ne cenzurira samo svoje zaposlenike, već i širu javnost. U službenom priopćenju su pak izjavili kako će nekim novinarima, koji dokažu da često rade i koriste se Facebookom i Twitterom, pristup ipak biti omogućen. Hoće li spomenutim “smrtnicima” trebati pismena molba, liječničko uvjerenje i rodni list za zamolbu nadređenih da im se smiluju i dopuste lepršavo surfati zabranjenim “beskrajnim” prostranstvima weba, nažalost ne znam ni ja, ni bilo koji od dnevnika, a mislim da ne znaju ni oni od kojih je naredba potekla.
 
No kad bi to i bilo tako, zar se zaista novinari u 21. stoljeću dijele na one koji u radu koriste i one koji ne koriste društvene mreže?!
 
No ovo nije kraj apsurdima. Uz ove dvije društvene mreže, koje ironično ovi isti novinari nepromišljeno gotovo svakodnevno trpaju u isti koš i spominju u simbiozi poput Moruzgve i Raka Samca (svaka čast iznimkama poput emisije E-Hrvatska), zabranjeni su i još neki servisi poput LinkedIn-a, Smokvice, Ptičice, Iskrice i nekoliko webova sa flash igricama.
 
Od spomenutih mi možda najviše smisla ima Iskrica. Postoje bezbrojni servisi poput Ptičice na kojima možete pregledavati “umjetničke” fotografije, Smokvica pak kao alternativu ima bezbroj flash orijentiranih YouTube +18 klonova (da ne spominjem i bezbroj sajtova po sistemu “plati i vozi”), a “flash igrica” tek ima bezbroj.
 
Najviše me pak iznenadilo blokiranje LinkedIn-a, ili kako kolege iz Novog lista kažu “linkeldn” (o Bože nadam se da je ovo “typo”). Budimo realni, koliko tamo zaista ima ultra-zabavnih stvari koje će štetiti vašoj produktivnosti? Osobno se nikad na istom nisam zadržao više od 5 minuta, ako i toliko.
 
No glavni problem u ovoj priči zapravo je kultura korištenja interneta. Analogno ovoj situaciji, pisanje SMS-a tijekom nastave zabranjeno je, pa viđate li profesore da učenicima uzimaju mobitele prilikom ulaska u učionicu? Očekujete da su ih kod kuće naučili da je neprimjereno, u ovom primjeru tipkati po mobitelu za vrijeme nastave. Ovdje je stvar još i gora jer se radi o odraslim ljudima. Ukoliko se zaista radi o katastrofi tolikih razmjera da se nekoliko stotina ljudi ne može suzdržati od dnevne doze “lajkanja”, onda je stvar puno gora nego što prvotno mislimo i predlažem potpunu reedukaciju sa predavaljima poput “čemu služi internet”, jer ovakav potez samo “mete prašinu od tepih”.
 
Pa na kraju, mislite li da novinari nemaju svoje mobilne telefone, tablete (ovdje mislim na iPade i slično, ne želim povezivati slučajeve poput nedavnog od Željke Matković s ovime) i laptope kojima se vrlo lako mogu “zakačiti” na internete i koristiti zabranjeno voće unutar prostorija na Prisavlju?
 
I kao šećer na kraju, zaista je interesantno kako se sve ovo pojavilo baš kada je centar pažnje usmjeren na takozvane Facebook prosvjede, kojima su upravo ti isti novinari nadjenuli taj neprimjereni atribut. Je li posrijedi još jedna politička teorija zavjere, pokušava li HRT nešto sakriti ili se jednostavno radi o nepromišljenoj odluci, nažalost znaju samo oni sami jer se do dana današnjeg njihov PR još uvijek nije javno očitovao.
 
Kolegama u HRT-u želim sreću u raščišćavanju situacije jer vjerujem da profesionalci ne provode cijele dane “lajkajući” statuse.
 
Smatrate li vi da je HRT-ov potez primjeren?