Tko je kriv za smeće u domaćim tiskovinama?
Ja sam tip osobe koja baš i ne voli more, stoga na njemu godišnje provodim maksimalno desetak dana. A i tih desetak dana ne iskorištavam pretjerano za razmjenu bakterija u mlakoj vodi sa stanovnicima bivše Jugoslavije i pokojim Čehom i Mađarom, već si preraspodijelim vrijeme za fotografiranje, šetnje, i neizbježan ritual kojeg iz nekog razloga vrlo rijetko prakticiram na kopnu – čitanje dnevnih tiskovina uz ispijanje kave i (meni) neizbježne Coca-Cole.
Vjesnik - rijedak dnevnik koji nakon čitanja ne ostavlja gorak okus žutila
No svakog ljeta pojavi se problem koji iz godine u godinu poprima sve veće, dublje i sramotnije razmjere. Tako je danas naprosto nemoguće prolistati neki dnevni list, a da na putu od početka do kraja (ili od kraja do početka ;) ) ne naletite na nakupine bjelančevina poput bivših big brotherovaca, “poznatih” osoba koje su poznate po tome što su poznate, te neizbježnih starleta. Značenje ovog zadnjeg pojma nisam znao sve do nedavnog skandala s masažnim centrom za koji se na kraju ispostavilo da je bio kupleraj, no nije mi jasno zašto ih novinari nisu od početka oslovljavali svima nam poznatijim izrazom koji ujedno predstavlja i najstariji zanat na svijetu. Valjda je to ono famozno bogatstvo Hrvatskog jezika o kojem moja profesorica Hrvatskog iz osnovne škole uvijek pričala.
Za smeće u dnevnim tiskovinama krivi su čitatelji?
Ovako kratko i SEO frendly napisano čini se tako jednostavno i jasno “kao pekmez”, ali trebalo mi je iznenađujuće puno vremena i truda da shvatim zašto prosječan Hrvat zna što “sestra od one poznate manekenke s velikim sisama” jede za doručak, a nikad nije ni čuo za primjerice Marina Soljačića. Što je toliko krivo u našem genetskom kodu da se gotovo u sadističkim ritualima trpamo potpuno nepotrebnim, ali naoko zabavnim informacijama?
Guzice i sise
Seks mi je jasan. Još nam je Maslow pokazao da je seksualni nagon najjači čovjekov nagon, što objašnjava zašto slika nekog od dijelova tijela iz naslova može potpuno poremetiti i inače kratak attention span čitatelja, ali i poneke čitateljice. Za najbolji ilustrativan primjer ovoga sjetit ćemo se vremena kad je 24sata još imao statistike otvaranja, a članci sa sisama otvarali su se prema formuli:
običan članak * x^n (gdje je x veličina košarice, a n vjerojatnost naziranja bradavica*100).
Realnost
No u sisama nema ništa loše. Ja primjerice volim sise, a da ne volim, nešto sa mnom ne bi bilo u redu. Ali sise imaju svoje mjesto; bilo ono u spavaćoj sobi na prsima vaše žene, u masažnom salonu iz prijašnjeg odlomka ili u xxx folderu na vašem računalu. Sisama nije mjesto u medijima koji navodno informiraju i imaju slogane poput “to je ono što me zanima”.
No isto tako i novinari su ljudi koji imaju svoje obitelji koje treba prehraniti. Oni su majstori svog zanata koji se stjecajem okolnosti kroz godine nažalost transformirao u zanat ostvarivanja profita na razlici troška papira i prodanih primjeraka istog, u priči u kojoj uopće nije bitno što je na papiru, već može li se on prodati.
No jesu li u toj priči krivi novinari? Živimo u svijetu u kojem potrošačka kartica, vjerovali ili ne (ovo je sarkazam s moje strane, pa kvragu – studiram marketing) služi isključivo da prodavač zna tko, što, kada i gdje kupuje. Isto je i sa dnevnim tiskovinama. Podaci istraživanja tržišta očito pokazuju da ispovijesti života nakupina poznatih bjelančevina dobro prolaze, pa ih stoga i plasiraju. Što nas vraća na modificirano pitanje s početka priče: koliko su novinari krivi? Krivi su u toliko da ne plasiraju dovoljno kvalitetnog sadržaja. Dovoljno oblikovanih i objektivnih informacija. Dovoljno vijesti po samoj njihovoj definiciji. Dovoljno konstruktivnih i dubljih razmišljanja.
I baš kad sam se nakon uzaludno taktički odmjerenog dekoltea jedne naše poznate pjevačice na naslovnoj stranici jednog nedjeljnog broja, koji skriva baš onoliko koliko bi trebao (iako je cijelu stvar u video zapisu, u prosjeku nekoliko puta vidjela cijela bivša Jugoslavija) pozdravio sa Večernjim listom i počeo čitati Vjesnik, u zadnji čas, upravo iz Večernjakova tabora nam stiže nešto što bi moglo zadovoljiti i nas, čudne ljude koji novine kupujemo zbog želje za vijestima i kvalitetnim informacijama.
Forum tm zaista je list kakav želim čitati. Zanimljive teme, kvaliteta pisanja, pravopis i konstrukcija rečenica (da, nevjerojatno, ali toga u dnevnom tisku ima sve manje i manje), i sve upakirano u oku ugodan dizajn i tipografija, te zanimljiv i lako listajući (malo širi) format. Običan papir unutar korica uopće mi ne smeta, dapače, lakše se lista i ne odbija mi u glavu svjetlost od noćne svjetiljke.
Također, već od starta aktivni su i na službenom Twitter accountu, popularnoj društvenoj mreži koju u okviru jedne teme spominju i u samome broju.
Eh, kad bi ovo bio dnevni list… No možda je ovo samo početak. Možda se nakon dobre prodaje Foruma (u što ne sumnjam) i konkurencija odluči na slične, za njih nažalost radikalne mjere. Možda ćemo uskoro svi uz kavu čitati dnevni list kojem neće nitko dahtati za vratom, i ono važnije – neće bite te odvratne, jeftine žute boje.
Vezani postovi
13/07/2010 Tržište video igara (3. Dio) – neka igre počnu 
28/02/2011 Jesmo li zbog Pernara ostali i bez “sunca i mora”?
07/12/2009 Jesen u Maksimiru – glasanje
“razmjenu bakterija u mlakoj vodi sa stanovnicima bivše Jugoslavije i pokojim Čehom i Mađarom”
Ovo me toliko iznenadilo, da dalje čitao nisam :(
http://en.wikipedia.org/wiki/Sarcasm
Od rata na ovamo ja tvrdim isto – uz iznimku spomenutog Foruma koji još nisam prelistao (ali idem po njega iz ovih stopa). S naglaskom, naravno, na gramatiku i pravopis navodno lektoriranih članaka, gramatiku i pravopis koji su na nivou nižih razreda osnovne škole. Ako se dobro sjećam, u nižim se razredima pisalo kratke kontrolne u kojima je trebalo pravilno postaviti zareze i točke (da ne velim interpunkcije). A danas nema dnevnih novina u kojima postoji više od kartice teksta bez pravopisnih i/ili gramatičkih grešaka.
Žalosno je što sve prolazi školu, a još žalosnije kakvi se sve nepismeni neandertalci zapošljavaju pod nazivom “lektor”.
(da, znam, rečenica se ne počinje sa “A”)
Vrhunski post, kako bi se reklo točno u “sridu”. Rijetko koji dnevnik u hrvatskoj se može pohvaliti kvalitetnim sadržajem, napisanim točnim hrvatskim jezikom i pravopisom.
Posebno mi smeta pravljenje ljudi zvjezdama samo zato što se piše o njima. Primjerice kakve su to zvijezde (ili celeb kako je postalo uvriježeno govoriti – odvratno) sestre Hohnjec? Zvijezde su samo zato jer mediji kažu da su one zvijezde (ovo zvijezde je sve pod ” “). Ali znaju tiskovine što rade. Ljudi radije čitaju o tim tzv celebima, nego politiku. Dosta im je politike pa bi radije pročitali gdje se Hohnjec zadnji puta posrala. I to se iskorištava, često i preko mjere, tako da nam sad te kvazi javne osobe iskaču iz svakog komada papira.
Nadalje, takva praksa se nastavlja u svim hrvatskim privatnim kvazi televizijskim kućama poput Nove tv i RTL-a. Te dvije televizije su šund šundeva, i nisu ni do koljena HRT-u (da rekao sam to). A da to ne bi bilo sve skloni su iskrivljavati jezik do te mjere da se zgražavam kad gledam reklame ili dnevnike. Je li netko primjetio kako se većina riječi u reklamama čita sa krivim preglasima, poput telefon, frizer, kadet, maneken? Odvratno. I primjerice sa RTL televizije: Celizijevac! Što je to je*eni celzijevac?? Stupanj Celzijusa, prema imenu (prezimenu) znanstvenika, ne je*eni celzijuvac.
Mogao bi tako dva dana pisati, ali da skratimo, tiskovine i tv su totalno uništili bitne informacije, kao što su i na dobrom putu da unište hrvatski jezik.
Napokon ulovio vremena pročitati post :)
Nicely said i slažem se (Like ;) ). Makar mislim da bi trebalo biti više tiskovina koje će riskirati “pametnim” sadržajem pa da možda potaknu i čitatelje na njega.
Makar opet sumnjam da bi i to imalo neku korist kada očito raja voli slikovnice za odrasle poput 24 Sata i sl.
[…] https://blog.hrvojemihajlic.com/tko-je-kriv-za-smece-u-domacim-tiskovinama « Prethodno / Sljedeće » By priroda & društvo / 17. Prosinac 2011. / nekategorizirano / Komentiraj […]