Nova kampanja Radija 101

Vjerujem da su mnogi od vas primijetili novog malog stanovnika billboarda diljem Zagreba.  Ili da se konkretnije izrazim, spolni organ na ne baš skladno građenom muškom tijelu mamio je poglede prolaznika, naravno uz neizbježno gađenje i nevjericu.

Naravno da ću opet preskočiti priču tko je kome dužan koliko, i osvrnuti se na oglašavanje. U marketingu bi ovo mogli nazvati apelom na gađenje. Budući da konkretno nigdje u nikakvoj literaturi (ako netko zna suprotno neka me ispravi)  nisam našao spomenuti apel, ostaje mi jedino poistovjetiti ga s apelom na strah, što je vjerojatno kod nekih i inicijalno izazivao.

gola_cinjenica

Tamo negdje 50-ih godina prošloga stoljeća, psiholozi su smatrali da bilokakav oblik straha može kod promatrača ostaviti jasnu poruku. Uostalom, zato su i postojala npr. javna smaknuća koja su trebala svima dati jasnu poruku da se ponašaju u skladu s društvenim i zakonskim normama i propisima. Ipak, suvremenijim razvojem oglašavanja i njegovim stapanjem s psihologijom, velik broj studija pokazao je kako apel na strah nije baš uvijek sjajan izbor.

tkesic_imk_grafstrah

Kao što i krivulja ukazuje, apel na strah vrlo efektivno djeluje do određene razine, no kada se probije ta zamišljena granica intenziteta, stvari doslovno krenu naopako. Na primjer, istiskivanje žute mase iz srčane aorte tvrdokornog bi pušača vrlo lako moglo do suza nasmijati, dok bi previše straha u oglasima od osiguravajućih tvrtki neke potencijalne korisnike moglo potpuno obeshrabriti od bilokakvog pokušaja kupnje premije osiguranja.

gc2Strah, pa tako i šok i gađenje treba znati dozirati, ali zašto Radio 101 to baš i ne radi? To nas baca na početak priče i pitanja tko je kome i koliko dužan. Odgovor na to mogao kao i vi “proguglati” i prepisati s nekog od portala koji su ionako svi dobili istu PR objavu. To ne radim inače pa neću ni sad, ali kako bi amerikanci rekli „to make a long story short“, Radio 101 je u prilično velikim dugovima za koje je kriva prethodna uprava. Sadašnja uprava navodno će biti kriva za kršenje nekog od naših zakona. O kojem se točno zakonu radi ne znam, ali siguran sam da nije o oglašavanju, jer takav kod nas ne postoji.

Ipak, ova mala kampanja provedena je uistinu školski. Na samome početku pojavili su se plakati bez brojki, koji su jasno prikazivali muško spolovilo. Naravno da je takva scena privlačila maksimalnu moguću dozu pozornosti okupljenih prolaznika. Nakon vrlo kratkog vremena, tu su pozornost iskoristili i nalijepili na svaki plakat brojku od 19 milijuna kn preko „najvažnijeg“ dijela svakog plakata. Time je zatvoren koncept.

Inače, čovjek s plakata je tridesetsedmogodišnji Nijemac Andre, jedan od trideset jednog dobrovoljca za eksperiment simbolično zvan  ”Naked people” njemačkog fotografa Sebastiana Kempe.

[ad#ad-2]

Na kraju je lako zaključiti da je i sama osnovna ideja ovog oglasa odlična – ukazati slušateljima na sramotu koja se krije iza prijašnjeg vodstva, sve to na jedan vrlo efektan i nekonvencionalan način, tipičan za „Stojedinicu“.