Internet za sve – Portali i blogovi između regulative i cenzure

Početkom prošlog tjedna organiziran je prvi “real life” sastanak neovisne građanske inicijative Internet za sve pod nazivom “Portali i blogovi između regulative i cenzure”.
 
Relativno mali prostor u desetak minuta odjednom je postao dupkom pun, a cijelo događanje odlučili su popratiti i veliki mediji poput Hrvatskog radija, Nove TV Netokracije i Rep.hr-a.
 

 
Glavni moderator (barem sam ga ja tako doživio jer je sjedio u sredini :) ) Ivo Špigel, od početka je pokušao skrenuti pažnju na glavnu temu koja se ticala cenzure interneta, no čim je auditorij namirisao priliku dotaći se onih famoznih 0,5%, do kraja rasprave vrlo se malo moglo čuti o cenzuri, pa bih se u ovom osvrtu dotakao baš te teme.
 
No prvo bih ipak raščistio neke stvari vezane za spomenuti porez. Smatram da u uvođenju poreza nema ništa loše, no prije početka prikupljanja istog, MORAJU se povući svima vidljive i čvrste linije oko nekih pojmova.
 
Uvođenje spomenutog poreza u ovoj konkretnoj situaciji je otprilike isto kao da uvodimo poreze na automobile proporcionalno konjskoj snazi, ali nismo baš sigurni kako dotičnim automobilima izmjeriti konjske snage. A kada ih konačno netko pametan i uspije izmjeriti, ostatak ih uporno brka s kilovatima ili još gore, kubičnim centimetrima.
 
Da bi spomenuta agencija, u najboljoj volji, mogla ugrabiti bilo kakav porez, mora znati i najmanji detalj o subjektima od kojih će ih uzimati. Nažalost još uvijek nismo dobili nekakvu definiciju o tome što dijeli primjerice veće blogove od portala. “Urednički sadržaj” ovdje baš i ne drži vodu, jer znam blogove koji su puno “uređeniji” od većine naših portala. Gdje će se u ovom pogledu povući ta početna i najvažnija granica, tek ćemo vidjeti.
 

Šamaranje majmuna

Prije spominjanja spornih 0,5% pokušalo se malo raspravljati o cenzuri na internetu, a kao nedavni primjer mnogi su spominjali nedavni članak o “šamaranju majmuna” zbog kojeg je Vijeće za elektroničke medije Indexu, koji je članak objavio, poslalo dopis da ga makne, što u Indexu naravno nisu učinili.
 
No prije nego što počnem analizirati što je u članku sporno, htio bih se osvrnuti na bizarnost cijele situacije. Naime Odboru za informiranje, informatizaciju i medije Hrvatskoga sabora mailom su došle 403 “prijave”, a Odboru za ljudska prava preko 1000. I ništa ne bi bilo čudno da se itko ikada žali na ostatak degutantnih, nasilnih, kriminalnih, netočnih (po meni jednake težine kao i ostali atributi) i inih stvari koje svakodnevno možemo naći na internetu. Spomenuta vijeća nikada nisu dobivala ni približno pritužaba za jedan članak, pa se s pravom postavlja pitanje – je li članak zaista toliko degutantan i vrijedan tolike pažnje?
 
Ovdje je stvar ponovo prilično relativna. Zagriženi ateisti i agnostici ponovo će doživljavati orgazme na to kako je Babić na kraju svog komentara cijele situacije publiku pozdravio sa “hvaljen Isus i Crvenkapica”, dok će ovi s druge strane (namjerno koristim ovu frazu jer obične vjernike članak baš i nije zasmetao) naći jako uvrijeđeni.
 
Iako se sa 90% spornog članka u načelu slažem, smatram da su određeni ipak dijelovi napisani na zaista jednoj degutantnoj i prilično primitivnoj razini, iako se iz ostatka članka vidi da je autor zaista pismen; no je li to zaista razlog za ovakvu famu?
 
Spamanje spomenutih odbora, prema pisanju Indexa, organizirao je mr.sc. Vice John Batarelo, izvršni direktor “Vigilare” – virtualne zajednica ljudi koji pridonose građanskoj budućnosti.
 
Kad već dotičemo uvrjedljivosti, u želji pridonošenja boljoj općoj građanskoj budućnosti puka ali i moje malenkosti, osobno nalazim iznimno uvrjedljivim činjenicu da na naslovnice svih hrvatskih portala lakše dolaze poznanici nakupina bjelančevina koje su prije 3-4 godine ispali u 2. krugu nekog reality showa, nego ljudi s 2 ili više fakulteta koji su u životu napravili nešto … pametno! Štoviše, smatram to direktno vrijeđa dostojanstvo potonjih … da šaljem dopis?!
 
Zaista me fascinira da ova situacija nije kulminirala već tradicionalnim prepucavanjem plavih i crvenih u onoj lijepo uređenoj zgradi pokraj Crkve Svetog Marka; ali nije, što možemo gledati kao neku vrstu koraka naprijed. No da bi zaista napredovali, moramo odrediti prioritete, sporni članak upravo je pravi primjer krivih određivanja prioriteta. Članak nekima, baš kao što je to i vijeće napisalo, “može biti uvrjedljiv”. Isto kao i svaki “dobar” vic, tako i ovako satiričan tekst kod nekih može izazvati zgražanje, ali na domaćim internetima ima toliko drugog smeća, da je pridavanje tolike pažnje spornom slučaju potpuno suludo. Pa na kraju i sama, pomalo začuđujuća činjenica, da gospodin Hajduk iz Vijeća za elektroničke medije članak nije ni pročitao, zapravo potvrđuje ovu tezu.
 
Danas, 21. veljače u 17 sati, održati će se javni razgovor o Internetu i neutralnosti mreže, u Kući za ljudska prava u Selskoj 112 c. Svi ste pozvani da konačno dokučimo što su to interneti u Hrvata.