Google Plus je zatvorio čarobni oglašivački krug

Neću se sad početi praviti pametan i govoriti da sam internetski starosjedioc, kad nisam. Doba BBS-ova, IRC-ova i inih stvari, za mene su još i danas znanstvena fantastika. Ali sjećam se Yahoo-a, i doba kada su prave tražilice bile u začetku, a ljudi su većinu stvari tražili u takozvanim katalozima. A onda je došao Google i zauvijek za frazu “pretražiti na internetu” postavio sinonim – “guglanje”.
 
I dok Ameri govore “google it”, rijetki se još sjećaju spomenutog Yahoo-a, AltaViste, Lycosa… Bing znamo tek zbog isforsiranog product placementa u serijama poput “How I met your mother”, koji koriste samo one manje informatički pismene osobe da bi u kućicu “search” upisale pojam “google”.
 
Nadam se da sam ovim uvodom dokazao ono što sam htio reći, i što je svima koji zadnjih 10 godina nisu živjeli pod kamenom potpuno jasno – Google je alfa i omega današnjeg internetskog pretraživanja.
 
No kontrolira li Google Internet ako kontrolira i samo pretraživanje? Odgovor je, kako to obično u ovakvim člancima biva, relativan. Povucimo analognu situaciju. Google je vlasnik velikog trgovačkog centra u kojem posao cvjeta, no postoji jedan mali problem. Unutar centra nalazi se jedan uber-uspješan restoran, od kojeg Google naplaćuje samo fiksnu rentu, a vlasnik restorana, nazovimo ga Marko Šećerberger, pohlepno trlja ruke.
 
Google je probao djelomično kopirati restoran, ciljajući na “ekskluzivu”, pa su pozivnicu na svečano otvorenje dobili tek neki pojedinci. No niti ti probrani sretnici ubrzo više nisu znali što bi u tom restoranu radili. Pozvali su tamo i svoje prijatelje, no još uvijek nisu znali što naručiti, jer budimo realni, ništa se zapravo ni nije “kuhalo”. {Google Wave}
 

 
Onda je Google probao nešto potpuno drugačije. Potpuno drugačiji, novi, otkačeni restoran, a na otvorenje je pozvao sve korisnike centra. I ubrzo su svi tamo nahrlili, no većina je donijela i svoju hranu pa sam restoran više nije imao smisla. {Google Buzz}
 
A onda je Google odlučio potpuno kopirati sporni restoran, nadjenuvši mu samo različito ime i ubacivši tek neke kozmetičke sitnice, poput separea za goste {Circles}. I stvar je proradila. Gosti su polako, ali sigurno počeli stizati.
 
Google je tako konačno shvatio društvene mreže, koje su mu iz pohlepnih, ali i ekonomski sasvim razumljivih razloga, jako važne. Google 97% svojih prihoda dobiva od AdSensea, najveće kontekstualne oglašivačke mreže koja se nalazi doslovno svugdje; od malih blogova, do velikih portala.
 
No prava istina je – ne nalazi se baš svugdje. To i jest povod ovog članka. Zapravo, to je povod nastanka Google Plusa. Google zna da takozvani “social” element, kamen temeljac današnjeg funkcioniranja interneta. I baš kao u analogiji sa restoranima, i u stvarnom svijetu Google želi svoj restoran, koji bi mogao spojiti sa franšizom svojih ostalih usluga, te iste ponuditi u svom novom restoranu. Radi se naravno o AdSenseu koji iz očitih razloga, ne funkcionira, niti će se ikad (pa niti tad) pojaviti na najvećoj svjetskoj društvenoj mreži Facebooku.
 

 
Zato je Google odlučio napraviti svoju društvenu mrežu, i priznat ćete, zasada mu ide jako dobro. Ukoliko Google uspije, zatvoriti će taj čuveni krug internet oglašavanja. Uz sam klasični web i search koji već kontrolira, preuzeti će i social, a samim time, spajajući i dosadašnje napore, i mobilni segment. Time će, u doslovno neograničenim iteracijama, “kontrolirati” potrošača. Kako?
 
Recimo da želim kupiti nosač bicikla za auto. Sve je ok dok pretražujemo različite nosače po internetu, gledamo review-ove, možda čak i stavimo pokoji u svoju virtualnu košaricu, no kad odemo s “otvorenog” interneta na Facebook (zaboravimo na tren na Open Graph, ovo je priča iz Googleove perspektive), informacije više nisu potpune iz ničije perspektive. Mi o nosačima možemo nastaviti pričati s prijateljima, no sustav zbog nepotpunih informacija neće biti potpuno efikasan. Facebook neće znati da smo mi skoro kupili neki nosač, a Google da o tome razgovaramo sa prijateljima.
 
U skoroj budućnosti, ukoliko Googleov plan uspije, kada se počnete raspitivati o spornim nosačima, ne samo da ćete na “društvenoj mreži” vidjeti oglase, već će vam i sama mreža na temelju prikupljenih informacija predlagati prijatelje koji imaju potrebna znanja iz tog područja. To možda neće značiti puno kod nosača za bicikle, no skratit će vam muke ukoliko kupujete npr. novo računalo.
 
Naravno da se spomenuta situacija može realizirati i iz drugog smjera, primjerice da se želja za kupnjom javi na društvenoj mreži, koja vas dalje prebacuje na pretraživanje ili izravno na neki web. Mogućnosti su gotovo neograničene, a ključ je u međusobnoj komplementarnosti osnovna 4 sustava; pretraživanja, klasičnog weba, društvenih mreža i mobilnog segmenta, koji naravno tvore jedan velik funkcionalan sustav.
 

 

Privatnost

No naravno, na kraju će svi spomenuti problem, koji nas u zadnje vrijeme zapravo prilično neopravdano muči u internetskom svijetu. On je naravno, privatnost. Kao što bi rekao moj kolega @kresod “jako mi se sviđa što mi Google čita mail ove i predlaže novi hard disc nakon crkavanja starog”. I sami sigurno možemo iz vlastitog iskustva nabrojati nekoliko sličnih primjera, no ono što cijelo vrijeme zaboravljamo jest činjenica da su ovo usluge servisa, s čijim se pravilima korištenja mi slažemo ili ne slažemo, a pravila su obično po principu “oko za oko, zub za zub”. Google nam na Gmailu besplatno daje preko 7 gigabajta prostora, a sve što traži u zamjenu jest razumjeti način na koji “dišemo”. Ukoliko nam se to ne sviđa, uvijek možemo zakupiti svoj server kod nekog od hostera i koristit mail na svojoj domeni. Ista stvar je sa svim ostalim servisima – ako ti se ne sviđa, nemoj ga koristiti.
 
No ironično, privatnost kao takva bi zapravo mogla biti i svijetla točka Google Plusa. Notorna je činjenica da Facebook gomila korisnika izbjegava upravo zbog “loše” zaštite privatnosti.
 
Kada sve skupa zbrojimo, vidimo da Facebook ima razloga za brigu, a Google za otvaranje još jedne flaše šampanjca. No bitka još nikako nije gotova. Oglasa će biti i kod jednih i kod drugih, no pravo pitanje je – čiji će oglasi prodavati, i čiji će, pazite sad ovo, biti od koristi krajnjem korisniku?