Kako sam umro u Trilleniumu

Niti tjedan dana poslije online zamolbe za alfa testiranje našeg prvog 3D shopping centra, na mail mi je stigla pozivnica. Sa velikim interesom, odlučio sam odmah provjeriti o čemu se ovdje zapravo radi.

Nakon odlaska na trillenium.com/hr i utipkavanja privremene lozinke, pojavio se prvi boot screen, nakon kojeg vas moli da instalirate Unity3D, dodatak web pregledniku koji je potreban da bi se „igra“ pokrenula. Nakon preuzimanja i instalacije, pojavljuje se i drugi boot screen nakon kojeg počinju prvi problemi.

Naime, igra je stala na boot screenu, i ništa se nije dešavalo. Nije čak ni javila nikakvu grešku. Nakon ponovnog ulaska u browser, desilo se isto, pa sam odlučio svoj prvi 3D šoping obaviti na laptopu. Tamo je sve prošlo u redu, ali shvatio sam da je aplikacija potpuno neoptimizirana. Igra se vrti u prozorčiću VGA rezolucije, koji je moguće zamoliti da se prebaci u fullscreen, ali to vam ne bih preporućio. Usprkos smiješno niskoj rezoluciji, na 1,7GHz, 1gb rama, i doduše integriranoj grafičkoj kartici, doživio sam slide show. Ipak, iskustvo na laptopu mi je pomoglo, jer me sistemski firewall, za razliku od Zonealarma na primarnom računalu, pitao za spajanje na net.

[ad#ad-2]

Vrativši se na drugo računalo, iskonfigurirao sam firewall i  „bingo!“ – naš 3D šoping je proradio. Iako je ovaj puta radio glatko, prva stvar koja me razočarala bio je sustav kontrola. Očekivao sam FP sa WSAD, a dobio sam pogled iz 3. lica i upravljanje sa strelicama, bez popularnog „strafe-anja“.  No dobro, mislim u sebi, nisu svi odrasli uz Quake i UT. Prvo što sam primijetio, bila je hrpica oglasa u predvorju, no nije me iznenadila činjenica da oglasi postoje, već da se oglašavaju stvarno veliki igraći, pa s te strane, svaka čast za trud.

Nakon kraćeg hodanja, susreo sam još jednog prolaznika, koji je neodoljivo podsjećao na mog lika, no on je ubrzo nestao, a ja sam shvatio da je moguće i trčati, jednostavnim pritiskom na shift. Kao što se i iz screen shot-a vidi, naš 3D shopping centar, osim što mu ne prokišnjava krov, izgleda kao Garden Mall, mjesec dana prije otvaranja. Dućani postoje, ali u njima nema ništa, niti se u njih može ući.

Slijedeći niz praznih dućana, odlučio sam otrčati prema drugom dijelu centra, ali me spriječio nevidljivi zid. Nakon susreta s njim odlučio sam se vratiti nazad, i baš kada sam znatiželjno počeo trčati, igra mi je otkrila da ima više problema s clippingom nego Mladen Grdović s vožnjom Ferrarija. Nakon kraćeg poskakivanja i hodanja po zraku, propao sam u nešto što se najbliže može opisati kao beskrajno plavetnilo. Budući da vas igra svaki put spawna tamo gdje ste prekinuli, bio je to doslovni blue screen of death.

S druge strane ipak moramo dati palac gore tvorcima ovog virtualnog carstva prodavaonica, pred čijom bi se prostranosti posramio i Westgate. Iako je bugovitiji od prve verzije Simsa, i nije kako autori navode prvi u svijetu, ovaj koncept virtualnog kupovanja je, ako ništa drugo, inovativan i zanimljiv. Virtualno će kupovanje teško u potpunosti zamijeniti ono pravo, zbog očitih razloga (npr kako isprobati veličinu odjeće/obuće), ali zasigurno će u budućnosti činiti određen postotak tržišnih transakcija.  Isto tako, ne smijemo biti prestrogi prema tvorcima, jer doista nije lako realizirati projekt ovakve veličine. Uostalom, ovo je tek alfa verzija. Evo par skrinova koje sam uspio snimiti prije nesretnog događaja :D

Slućajni prolaznik koji je za par sekundi netragom nestao

Moguće je i trčati

Blue screen of death :D

[ad#ad-2]

Želite i vi isprobati virtualno šoping iskustvo? Nema problema! Najbržih 5 komentatora dobiva pozivnicu!