7 stvari koje nas je naučio Ayrton Senna

Na jučerašnji dan prije točno 20 godina, Formula 1 izgubila je velikog vozača, a svijet velikog čovjeka – Ayrtona Sennu DaSilvu. Senna je u svojoj karijeri osvojih “samo” 3 naslova svjetskog prvaka, no oni koji se sjećaju Formule 1 iz doba kada je jedina elektronika na (nekim) bolidima bio malen LCD display na volanu, čak i ako su gledali samo jednu njegovu utrku – znaju o čemu ću u ovom članku pisati.

Namjerno nisam ovaj članak pustio jučer, da se oni koji se Senne možda dobro ne sjećaju, stignu kroz razne medije prisjetiti zašto je Senna bio najbolji. No neću ovdje govoriti o Senninom neosporivom talentu, već o njegovim kvalitetama kao ljudskom biću, od krvi i mesa; o njegovim kvalitetama koje i mi možemo, radom na sebi, unijeti u naš život.

Posvećenost detaljima

Senna je bio nevjerojatno posvećen detaljima. Nakon svakog treninga, mehaničarima bi davao najdetaljniju moguću povratnu informaciju o bolidu i stazi. Znao je gotovo svaku grbu na stazi napamet, no više od toga fascinirala je činjenica da je htio naučiti i one koje su mu eventualno promakle.

Želja za učenjem (o sebi)

Stvari o automobilima koje nije znao, silno je želio naučiti. Želio je znati kako stvari funkcioniraju. Iako to nužno nije vozačev posao, želio je sudjelovati u procesu konstantnog unaprjeđenja bolida.

Senna je također bio fasciniran dostizanjem i prekoračenjem vlastitih granica. U jednom intervjuu je opisao upravo to dostizanje vlastitih granica, nakon čega bi upao u neopisivo stanje, gotovo izvantjelesno iskustvo, koje mu je omogućilo da prekorači tu granicu i uzdigne se više nego li je prije sanjao. Jedan od primjera su kvalifikacije u Monaku 1988. (pogledajte i vezane videe).

 

Upornost i želja za pobjedom

Bilo bi potpuno krivo tvrditi da je Senna bio uspješan samo jer su mu roditelji bili bogati. Naravno da mu je to omogućilo da još u ranoj dobi okusi čari autosporta, ali to je bio tek početak. Početak nakon kojeg se većina takvih izgubi nakon par godina pokušavanja. Ono što je Sennu proslavilo i uzdiglo iznad svih, uz neosporan talent, bio je njegov tvrdoglav karakter. Tvrdoglav u najpozitivnijem mogućem smislu.

Još kao dječak, Senna je vozio karting i bio je vrlo dobar, sve do jedne utrke na kiši, gdje se u konačnici vrlo loše plasirao. To ga je toliko frustriralo da je svaki puta nakon kiše, sjedao u svoj kart, i vozio se stazom dokle god je bila mokra.

Na Velikoj nagradi Europe 1993., Senna je po kiši, u prvom krugu došao sa pete na prvu poziciju. Ako želite u 2 minute dobiti okviran osjećaj Senninog talenta, pogledajte ovaj video.

Staloženost

Iako se znalci ovdje baš i neće složiti sa mnom, osobno smatram da je Senna bio iznimno staložen. U mnogim je situacijama reagirao impulzivno – prema instinktu; no “na kraju dana”, znao je biti odmjeren i vidjeti “širu sliku”. Na Velikoj nagradi Brazila 1988. zbog greške na bolidu morao je startati sa zadnje pozicije (iako se kvalificirao kao prvi), te se negdje nakon više od pola utrke ponovo probio do druge pozicije, nakon čega su mi suci javili da je procedura startanja bila kriva, zbog čega je diskvalificiran. To je bila jedna od rijetkih (možda i jedina) situacija gdje se takve odluke javljaju tek nakon pola utrke, što je zaista frustrirajuće, no Sennu to nije previše brinulo. To je bila prva utrka u sezoni, a te je godine prvi puta postao svjetskim prvakom.

Dobrota

Iako je gro puta, uz sebe, često na vrlo grub i surov način stavljao u opasnost i vozače protiv kojih se natjecao, Senna je s druge strane bio iznimno velikodušan i dobar čovjek. Davao je ogromne količine novca u dobrotvorne svrhe, najviše pomažući siromašnim sunarodnjacima, a svoju je velikodušnost na simboličan način pokazao kada je na Velikoj nagradi Belgije 1992. godine, usred kvalifikacija odlučio pomoći Érik Comasu.

Vjera

Senna je bio vjernik. Vjerovao je da mu Bog daje snagu za izdržati često neopisive napore potrebne za pobjedu u F1 utrkama. 1991 godine, prvi je puta pobijedio na domaćem terenu u Brazilu, i to usprkos problema na mjenjaču i grčevima u mišićima koji na kraju bili toliko jaki da je nakon utrke morala intervenirati hitna pomoć kako bi ga izvukli iz automobila, i to tek desetak minuta nakon utrke. Senna je nakon toga izjavio da je tijekom utrke vidio Boga. Većina ljudi koji pogledaju spornu utrku mu na toj tvrdnji vjeruju.

Predanost

Ayrton Senna bio je potpuno predan svom poslu, pritom potpuno svjestan da je “blagoslovljen” što ima priliku raditi posao koji zaista voli – biti vozač trkaćih automobila. Jedini Sennin cilj bio je pobijediti u utrci. Svaki puta kada je vozio, vozio je za pobjedu, na sve ili ništa. Bio je potpuno predan onome što radi i uvijek je davao 100% od sebe.
Praktički jedina stvar koju Senna nije imao, bilo je taktiziranje. Nije bio proračunat. Nije znao politiku i nije ga zanimala. Znao je jedino što voli i to je radio. Umro je za volanom trkaćeg automobila, stvari koju je volio i cijenio više od svega.

Zlobnici će reći “više od svog života”, no možete li zaista zamisliti Sennu kako u snu umire u dubokoj starosti? Znam da ja ne mogu. Počivaj u miru Ayrtone.

Vezani postovi