Tržište video igara (2. Dio) – nekad i danas

U prošlom dijelu natuknuo sam kako ću vam objasniti zašto me nije bilo, i počeo govoriti o nadogradnji računala. Pogađate već po naslovu ovih tekstova da se radi o video igrama. Svoje prvo, ako se referiram prema nekim prijateljima i pomalo zakašnjelo računalo, dobio sam davne 1998. godine. Sjećam se kao jučer Pentiuma 200MMX i 32mb rama koji se danas mogu uspoređivati samo sa zastarjelim mobitelima; i 4 megabajtne 3Dfx grafičke kartice koja se tada pri kupnji računala itekako isticala, a igre su se u toj predivnoj grafici pokretale iz posebnog exe filea. Zvučna kartica također je bila privilegija, a u šali sam prijateljima govorio kako mi je jako bitna, iako je bila samo 16 bitna.

Nakon toga promijenio sam nekoliko računala, svakih par godina. Naravno, između svih ostalih korisnih stvari koje sam radio na računalu, poprilično sam se i igrao. Uvijek malo više kada je računalo bilo novo, jer sam tada mogao vrtiti sve igre. No što je vrijeme više odmicalo, fps-ovi su padali, i igre su bile sve sporije. Sve do ponovne investicije u najnoviji hardveraj. Upravo zato sam zavidio konzolašima.

 

Ali nije uvijek bilo tako. U doba starog Nintenda nisam ni imao računalo, pa ne mogu ništa govoriti, ali odmah iza pojave prvog Playstationa, računalna industrija na tržište je izbacila nešto što će zauvijek promijeniti gaming svijet – grafičke ubrzivače. Za razliku od softverski generirane grafike, sada je taj posao za vas radio poseban komad hardwarea. Razlika je bila dan i noć. Upravo zato, Playstation mi se činio smiješan, a jedina njegova prednost bilo je igranje iz trosjeda dnevne sobe.

 

Playstation 2 pomalo je izravnao račune, ali opet nije to bilo to. Rezolucije starih CRT televizora nisu se jednostavno mogle mjeriti ni sa uobičajenih 1024*768 pixela prosječnog monitora, a da ne govorim o facama koji su vrtili igre na 1600x1200px.

Playstation 3 i Xbox malo su izmijenili stvari. Rijetko tko ima privilegiju igrati se na računalu spojenom na ekran veći od full HD rezolucije, a i za full HD trebati će vam prilično jako računalo. Grafika se skoro potpuno izjednačila, a naslovi idu sve više u korist konzola.

Ipak, najveći razlog mog početnog naginjanja prema konzolama bio je drastičan pad cijena. Playstation 3 izašao je u slim inačici, a ona velika više se ne proizvodi, pa se trgovci rješavaju zaliha. No čak i cijena Xboxa i slim inačice Playstationa ne prelazi 2000 kuna, a neki za tu cijenu nude i igru po izboru. U aktualnom broju Plana B imate odličan članak bivšeg gamera koji se reinkarnirao putem kupnje Xboxa; stoga ukoliko vas zanima ta strana priče, obavezno požurite do kioska do petnaestoga.

Ja sam se na kraju ipak odlučio za nadogradnju PC-a, pa stoga evo i nekoliko savjeta ukoliko se i sami nalazite u poziciji nadograđivanja vaše kante.

 

Kupujte u dijelovima. Iako ćete u ovdje obaviti znatno više posla, u konačnici će vam se isplatiti, što stanjem na računu, što u dugotrajnoj funkcionalnosti. Naravno da u početku morate barem znati koja se matična slaže sa kojim procesorom, no ukoliko ni to ne znate ne očajavajte, jer puno se foruma bavi ovom tematikom, na njima su ljudi ljubazni i doslovno ćete na svako putanje dobiti kvalitetan odgovor.

Naravno da je prednost predkonfiguriranih računala njihovo predtestiranje, odnosno potvrda da sve radi kako treba. Prilično se često događaju nebulozne situacije u kojima određene matične ne rade sa primjerice nekim memorijama, ali to možete vrlo lako otkriti odlaskom na web stranice proizvođača matične, gdje ćete naći pdf-ove svih memorijskih modula koji su testirani na toj matičnoj. Googlenje matična+memorija+problem ili grafička+matična+problem obično isto daju prilično dobre rezultate :).

 

Osim što ćete proći jeftinije, kupnjom svake komponente posebno, odabrati ćete točno ono što vam treba, a na svaku komponentu dobiti ćete i punu garanciju, za razliku od predkonfugiriranih računala na koje vam samo naljepe generičku naljepnicu od obično 2 godine, a još vam prigovaraju kada otvarate kućište, makar samo zbog običnog čišćenja prašine.

 

Još jedna stvar koju sam primijetio je činjenica da proizvođači često ugrađuju loša no-name napajanja jer znaju da te stvari većina kupaca u pravilu ne gleda; a sastavljanje računala s lošim napajanjem je kao da gradite kuću s lošim temeljem.

Ne kupujte uvijek najbolje. Trenutno najbolji hardware na tržištu osjetno je skuplji od ostatka, cijena mu brzo pada jer uvijek dolazi novi, a u konačnici vam, sve dok drži astronomsku cijenu, realno i ne treba, jer jako malo igara (Crysis i Metro 2033 se ne računaju :P) traži zadnju riječ tehnike.

 

Ne kupujte kod velikih. Ne želim nikome davati lošu reklamu stoga neću spominjati imena, a oni koji zadnjih 10 godina kupuju računalne komponente, točno će znati o čemu pričam. Nekoć davno kad su ti veliki bili još mali, ponuda je bila veća, a komunikacija s kupcem puno izravnija i iskrenija. Sada je kod velikih igrača ponuda zapravo puno manja, jer se većina komponenata nalazi pod ekskluzivnim ugovorima sklopljenim s dobavljačima, tako da u ekstremnim slučajevima možete odabrati primjerice samo jednog (i još k tome lošeg) proizvođača memorije.

I zadnji savjet – ne igrajte se previše :D. Zaista, računalne igre mogu izazvati ozbiljnu ovisnost (što se dijelom vidi mojom apstinencijom od pisanja članaka J ) , posebice kod MMORPG-ova, koje hvala Bogu nikad nisam igrao :)

 

U zadnjem, trećem dijelu ove teme, pozabaviti ću se obećanim kratkim preporukama naslova koje se isplati zaigrati na PC, za razlike od kolege iz Plana B koji je preporučio naslove sa Xboxa… btw ima li netko na Plejki?! :)