Tržište video igara – 1. dio

Sigurno se pitate što je vaš omiljeni (LOL) bloger radio prošlih mjesec dana (ili ipak ne, ali pogađate – ipak ću vam ispričati). Sve je počelo prije nekih dva mjeseca kada sam svojim roditeljima prilikom uobičajenog smalltalka tijekom večere natuknuo kako razmišljam o kupnji Playstationa 3, na što su oni odvratili karakterističnim „O moj Bože, gdje smo li samo pogriješili“ pogledom. Nakon malo diskutiranja, stavili su mi bubu u uho da si radije nadogradim računalo koje koristim za razne druge stvari, pa ako mi to život znači, u slobodno vrijeme, moći ću kvariti mozak tim zlim video igricama.

Ne želim ni pomišljati kako to izgleda kod primjerice opremanja doma, ali vjerujte mi na riječ, nadogradnja računala nije nimalo lak zadatak, jer povlači puno stvari za sobom. Kako mi je najslabija točka bio procesor, morao sam ga mijenjati, što je naravno za sobom povuklo i matičnu, a kasnije zbog izbora vrste procesora i DDR3 memoriju. Kada sam sve to ukomponirao, otkrio sam da mi zapravo treba i novo napajanje, a kada sam i to sredio, uzeo sam si i grafičku, upravo zbog onog zločestog razloga s početka.

Budemo realni, većina ljudi koji se na dnevnoj bazi druže sa svojim digitalnim ljubimcem, duboko u sebi ipak vole igrati igrice (osim Mac-ovaca, oni za to nemaju vremena ^^). Oni koji sebi pak ne tepaju gamerskim epitetima, sigurno su barem jednom davno igrali Pac Man-a ili Tetris, koji su im bili iznadprosječno zabavni. U tu kategoriju spadaju i moji roditelji, koji iako deklariraju video igre kao ultimativno gubljenje vremena, vrlo često igraju raznolike flash igrice. I dok ih tako gledam u vruće ljetno popodne dok svatko na svojem laptopu puca loptice s ciljem spajanja 4 u nizu (ili koji je već cilj te očigledno vrlo zabavne igre), razmišljam u sebi kako ne bih imao što za jesti da netko od njih proba stvari koje ja igram, jer bi oboje u roku od tjedan dana ostali bez posla (stana, auta… ).

Što se tržišta video igara tiče, na 3 najveća svjetska tržišta, samo je CoD Modern Warafare 2, jedna od pupularnijih igara koja je izašla krajem prošle godine, u tih par mjeseci uspjela sakupiti prihod od više od 11 milijuna $. Kraj prošle godine bio prilično dobar za tržište zbog izdavanja velikog broja kvalitetnih naslova, što se odrazilo i na prodavanje igara, ali i hadrwarea , čije je tržište poraslo za 16% i ostvarilo prihod 2,2 milijardi dolara, i to samo u prosincu prošle godine. Ali možda i najveći pobjednik toga razdoblja bio je Nintendo Wii, koji je u prosincu prodao nevjerojatnih 3 milijuna i 100 tisuća konzola. Upravo je Wii pravi dokaz kako zapravo svi u slobodno vrijeme, posebno tijekom praznika, vole ponešto zaigrati.

Stručnjaci predviđaju da će do kraja 2012 godine 190 milijuna kućanstava imati konzolu nove generacije, od kojih će 80% biti spojeno na Internet. Trenutno 65% američkih kućanstava igra video igre, no meni osobno najfascinantniji podatak je taj da je starost prosječnog kupca video igara u SAD-u ravno 40 godina (starost prosječnog igrača je 35 godina). Ne želim nikako reći da je 40 godina  duboka starost, kako misli dobar dio moje generacije; već da se ne poklapa s generalnim mišljenjem našeg društva kako video igre igraju klinci do zaključno petog razredna osnovne. Nadalje, 26% Amerikanaca iznad 50 godina, igra neki oblik video igara.

Na video igre u našem društvu gleda kao neki dokaz neozbiljnosti i neodrastanja, što s ovim podacima nikako ne stoji. Istraživanje u Americi govori kako 63% Amerikanaca vjeruje kako su video igre pozitivna stvar u odrastanju djeteta. Kod nas se takvo istraživanje još nije provelo, ali prema viđenome, čini mi se da ne bi bili ni blizu.

U sljedećem postu na ovu temu, pokušati ću obrazložiti zašto su video igre toliko zabavne, što se trenutno isplati igrati, ali i kako video igre mogu postati ozbiljna ovisnost.