2012 – kataklizma ili prilika za zaradu

Nisam baš jedan od onih koji misle da će uz poravnanje planeta i malo (ne)sreće moći osobno zaviriti u ono što se krije „gore“ i „dolje“. Ipak, ne mogu reći da me opća strka oko ovog četveroznamenkastog broja ostavila ravnodušnim. Pišu se knjige, otvaraju web stranice, snimaju dokumentarci, čak i igrani filmovi, a sve to u znaku ove magične brojke koju su navodno Maye prije gro godina zabilježile kao kraj svog kalendara.

 [ad#ad-2]

Da li je Mayama jednostavno nestalo papira (ili što se već tad koristilo), da li im se jednostavno više nije dalo pisati, ili su stvarno proniknule propast svijeta koji poznajemo, saznat ćemo u petak, 21.  prosinca 2012. Baš lijepo da su nam Maye ostavile skoro čitavu 2012. godinu kako bi u miru mogli obaviti sve one potrebne poslove prije apokalipse.

I dok sam tražio na koji dan pada ovaj fatalan datum, primijetio sam kako mi moji stari Windowsi XP uredno listaju sve dane iza 21.12. Zar je Microsoft mogao pogriješiti? Siguran sam da su u Sedmici ispravili ovu nepravilnost.

Iako sam po svojoj slobodnoj procjeni preživio nekoliko smakova svijeta, ovaj mi se ipak čini drugačiji. Ah da – nijedan do sada nije bio u ovolikoj mjeri unovčen. Sve one spomenute knjige, web stranice, filmovi, a pogotovo oni hollywoodski (osvrnut ću se na ovo posljednje u nastavku) nose sa sobom ogromne svote dolara. Međutim postavlja se zanimljivo pitanje – tko je ovdje lud? Mi, koji kupujemo objektivno preskupe kino ulaznice za „sneak preview“ sudnjeg dana, i u pauzi kupujemo drugu rundu kokica jer od nas to traže na velikom ekranu, ili pak „oni“, koji nažalost (ili na sreću) nikada neće moći u potpunosti naplatiti svoja potraživanja, jer nakon 21.12. neće više ničega biti? Ova me situacija podsjetila na nedavno uočenu knjigu na Interliberu, naziva „Hrvatska 2015“, koja je zbog „isteka roka trajanja“ snižena s 200kn na 20kn :D … Ista će se stvar desiti i sa 2012. Tko će sve to gledati i čitati nakon nesretnog datuma?

Spomenuo sam i ovaj „megaspektakl“ nazvan simbolično i vrlo „domišljato“ 2012. Nikad prije, ni za jedan film nisam čuo toliko kontradiktorne komentare. Ljudi ga ili obožavaju, ili mu se smiju. Ja mu se, pretpostavljate – smijem, i to grohotom. Puno stvari mogu još nekako progutati, ali da u 2012. godini, još uvijek koriste mobitele s UIQ3 OS-om mi se čini stvarno „lovačko“. Šalu na stranu. Svojom izvedbom, ova se smijurija ne razlikuje puno od filma „Put u središte zemlje“, samo što je spomenuta avantura mnogo realnija. S druge strane, ako iz filma izbacimo činjenicu da glavni likovi za centimetar izbjegavaju rasjede zemljine kore, film drastično gubi na napetosti. Kada se uz to naviknemo i na bezobrazno vještu vožnju ruskog pilota Saše, koji Boeingom upravlja lakše nego Milan Bandić publicitetom, film postaje prilično gledljiv. Sve dok se ne desi klišej, kojeg stvarno nisam očekivao u filmu koji je dobio ovoliko pozitivnih kritika. Ameri još uvijek nisu naučili da ne može baš u svakom filmu glavna crna uloga umrijeti prva, a svijet od propasti spasiti bijeli Amerikanac. Količinom specijalnih efekata film ostavlja bez daha, ali za budžet od enormnih 200 milijuna američkih dolara očekivao bih da me u kinu pogodi komadić lave. Sve u svemu, 2012 je film koji na trenutke zasjaji, ali ga onda beskrajna američka glupost i egocentričnost bace u kategoriju filmova za kišna nedjeljna poslijepodneva.

[ad#ad-2]

No vratimo se na temu. Do već spomenutog datuma u 12. mjesecu fatalne godine možemo očekivati postepeno povećanje brojkice 2012 u tag-cloudovima blogova, a nakon toga, naravno, pucanje prenapuhanog balona. Drugim riječima, svi oni koji žele unovčiti svoja paranoična razmišljanja, ili ih samo podijeliti s ostalima, krajnje je vrijeme da počnu, jer imaju tek nešto malo više od 3 godine.

[ad#ad-2][ad#ad-2]