Veliki brat vas gleda

Moram priznati da o politici ne znam puno, iz jednostavnog razloga što me nikad nije previše zanimala. Zapravo kad bolje razmislim, najbliži susret s njom sam imao na četvrtom albumu Hladnog piva. Ipak, ne mogu ignorirati stupanj korelacije koju ovaj predizborni cirkus ima s oglašavanjem i psihologijom, područjima koja me zanimaju mnogo više.

Baš kada sam s divnim osjećajem olakšanja utvrdio da ove jeseni nema iritantnih reality show-ova, shvatio sam da sam pogriješio… i to kako! I baš kao i u pravim show-ovima, koji na našoj televiziji već polako postaju mainstream, i u ovom će, na našu žalost prvenstveno,  prvi ispasti oni najnormalniji. Oni koje kamera ne voli i koji se sasvim opravdano duboko u sebi pitaju – što ja radim ovdje?!

U isto vrijeme, pred kamerama paradiraju dvije vrste kandidata. Oni koji s lažnim predstavljanjima, pokušavajući širem puku isprati mozak sa titulama koji još nisu postali, oni kojima je stupanj samopouzdanja duplo veći od cijele Hrvatske nogometne reprezentacije prije utakmice na Wembley -u, i na one koji uporno ističu stav „I’m here just for fun“, a zapravo svi znamo da i oni žele ured na brežuljku iznad metropole i vlastiti mali avion.

Kada smo već kod toga, znamo li uopće za što se oni natječu? Koje su uopće ovlasti hrvatskog predsjednika? Hrvatski predsjednik: predstavlja Republiku Hrvatsku u domovini i inozemstvu, brine se za redovito usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti, odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH, raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, raspisuje referendum u skladu s Ustavom – može na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade raspisati referendum o prijedlogu promjene Ustava ili o drugom pitanju za koje drži da je važno za neovisnost jedinstvenost i opstojnost Republike Hrvatske, povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja određena zakonom te obavlja druge poslove u skladu sa Ustavom.

Nakon ovog surovog nabrajanja postavlja se pitanje, koga naš narod u ovoj ulozi očekuje, i što zapravo znači ona isprana fraza „voditi ovu državu“? Očekujemo li od našeg novog predsjednika da mu dobro stoji odijelo, da je ima šarm i dobar smisao za humor, te naravno da voli piti kavu; ili pak želimo nešto više. A ako želimo, zašto to uopće želimo? Ovo pitanje ipak ću ostaviti otvoreno za one koji se u politiku razumiju malo više od mene…

Ako sam studirajući marketing išta naučio, onda je to zasigurno činjenica da su ljudi ovce kojima doslovno bilo što možete prodati ako to lijepo zapakirate. Ako još pri pakiranju proizvoda koristite prikladne boje, a na oglase stavite lijepu tipografiju, samo nebo je granica. Mislim da ovdje s pravom postavljam pitanje događa li se to i s našim izbornim kandidatima? Ciljaju li oni doista u dugu međusobnu suradnju sa svojim „klijentima“ ili pak računaju na impulzivnu kupnju? Psihološka istraživanja pokazala su da je vjerojatnost kupnje nekog proizvoda astronomski povećana ako se potencijalnom kupcu pri prvom kontaktu pokloni bilokakva simbolična sitnica, primjerice cvijet. Mislim da je sada svima jasno zašto nam naši kandidati dijele jabuke.

Napravite li dijagram toka za gore navedene poželjne kvalitete našeg novog predsjednika/ce, već se poprilično nazire silueta našeg pobjednika.

Ali ne brinite se, biti će toga još. Svi kandidati nisu još ni ušli u kuću…