Dvorišta Gornjeg grada idealno su mjesto za vruće ljetne večeri
Kad vas netko pita što vam prvo pada na pamet kad pomislite na Zagreb, sigurno je jedna od prvih asocijacija Gornji grad. No Gornji grad nakon što ga nekoliko puta prođete, postaje pomalo dosadan. Divne stare ulice s tek pokojim automobilom, ne ostvaruju svoj puni potencijal kad njima samo šetate. Kao da imate toliko toga za vidjeti, ali jednostavno nemate pravu perspektivu. Nešto vam nedostaje…
Da, odgovor je ovdje, ponajviše zbog naslova – zaista očit; ali dvorišta su toliko više od običnih prostorija u koje se za ovu fantastičnu manifestaciju stavila pokoja klupa ili kauč. Dvorišta su u punom smislu riječa stil života starog Zagreba. Većina starijih kuća u Zagrebu građena je po principu nekoliko stanova s izlazom u isto dvorište. U njima se često nalazilo po nekoliko obitelji, uglavnom radničke klase, na prvi pogled istih, ali zapravo potpuno različitih.
Ovaj povijesni setting najbolje dočarava fantastičan film ‘Tko pjeva zlo ne misli‘, kojeg znam da ste pogledali jer bi suprotno bilo statistički nemoguće zbog količine emitiranja na HRT-u. No za razliku od Terminatora (koji je mislim tu negdje po broju prikazivanja), ovaj film je fantastičan, konceptualan, komičan, ali i nadasve realan prikaz dvorišta.
Kako znam? Pričala mi je baka. Ona i djed doselili su se u Zagreb iz Zagorja. Zapravo prvo su kratko živjeli u (gradu) Velikoj Gorici, a zatim se preselili u zagrebačku Dubravu, u kuću s izlazom u veliko dvorište. Nakon nekoliko godina preselili su se u naselje zvano kolonija (ono što većina Zagrepčana krivo asocira uz Borongaj, koji je preko pruge) i tamo ostali do kraja svog života. Ta kuća je, pogađate, također u dvorištu.
K vragu, kad bolje razmislim, budući da me kroz djetinjstvo uglavnom čuvala baka, i ja sam odrastao u dvorištu. Zauvijek ću pamtiti taj mir, miris cvijeća, pse i mačke, veliki jorgovan i divne ljude, posebice izbjeglice iz Gline s kojima smo u kontaktu još i danas, skoro 20 godina nakon što se se vratili u svoj dom nakon rata.
I upravo se ta povezanost kao nekakva konceptualna metafora pojavljuje kao znak da je jednostavno nemoguće jednu večer obići nekoliko ovih dvorišta i ne naletjeti na nekog poznatog… u milijunskome gradu!
Tek druga godina
Inače, projekt je nastao u koautorstvu KATAPULT PROMOCIJE i G.A.D. PRODUKCIJE, a Turistička zajednica grada Zagreba prepoznala ga je i podržala kao partner od prve godine. Kažem ‘tek’ jer je ponuda događanja i popratnih sadržaja poput neizostavne dobre hrane i pića zaista na nivou. Pogotovo me fascinirala posvećenost detaljima poput citata iz kultnog filma kojeg sam spomenuo, ili primjerice dizajna svjetla, kojim dvorišta tijekom noći dobivaju doslovno čarobnu notu. Stvarno je gušt brojati sitno do godišnjeg odmora i poslije radnog dana uživati u Zagrebu kojeg još zaista niste isprobali.
Eh da, kako ističu organizatori, svako od ovih dvorišta ima svoju priču, ali njih vam ovdje neću otkrivati (ok, ok ako baš želite znati neke, čitajte do kraja…). Ako još uvijek niste, svratite u neka od njih i saznajte ih sami do 26.7. do kada je ova fantastična manifestacija otvorena. Tko zna, možda ćete nakon svega imati i svoje priče iz dvorišta koje ćete nekome pričati.
P.S. više fotografija, uz neke posebnosti svakog od ovih dvoritšta možete vidjeti na mom fotoblogu koji sam upravo pokrenuo. Kao i uvijek, cijenim komentare.
