FotoInterview – Mara Bratoš
Iznimna mi je čast da na otvaranju nove rubrike na blogu mogu ugostiti zvijezdu ovakvoga kalibra. Ova istinska umjetnica porijeklom iz Dubrovnika već više od 10 godina obogaćuje hrvatsku fotografsku, ali i modnu scenu. Njezini portreti odlikuju se visokom razinom emotivnosti, ali naravno i tehničke kvalitete. Ako već niste, pogledajte njezine radove na mara-bratos.hr
Kada je i kako je sve počelo? Jesi li oduvijek htjela fotografirati ili se sve dogodilo spontano?
Sve je počelo davno, u srednjoj školi u Dubrovniku. Oduvijek sam se htjela baviti nekom vizualnom umjetnošću, a fotografija mi se činila izvrsnom jer je puno suvremenija od npr. slikarstva.
Zašto toliko voliš fotografirati portrete?
Portreti su mi najdraži zato jer obožavam komunikaciju sa ljudima. Volim ljude i volim iz njih izvalčiti sve ono lijepo sto oni imaju.
Koliko je fotografiranje portreta zahtjevnije od primjerice fotografiranja pejzaža, i je li po tebi uopće zahtjevnije?
Mozda je zahtjevnjije onome tko nije sociajlna osoba, meni je čak lakše. To je moje područje i u njemu se snalazim najbolje.
Voliš li više fotografirati u studiju ili vani? Zašto?
Podjednako volim i studio i daylight. U studiu volim sama namjestati svjetlo i igrati se njime, dok vani volim koristiti ono sto je vec dato i to onada upotrebljavam za svoju kreativnost.
Koju opremu koristiš?
Dugo vremana sam koristila Mamiyu 645 PRO TL, sada svakodnevno koristim Canon 5D
Voliš li više analognu ili digitalnu fotografiju? Zašto?
Obožavala sam analognu fotografiju i dugo mi je trebalo da digitalnu isto toliko zavolim i osjetim kao svoju. Sad obožavam svoj digitalac i uživam u radu.
Podržavaš li uporabu photoshopa i do koje mjere? Koristiš li ga u svom radu?
Photoshop koristim kao program koji mi treba za određene stvari u mom poslu. Sto se tiće same obrade malo ga koristim, jer moj fotografski stil ne zahtijeva puno obrade. Obradu samih fotografija toleriram do granice dok je to jos fotografija, dok ne postane neka nacrtana slika.
Iznenadio sam se koliko profesionalnih fotografa zapravo ne voli fotografiranje u RAW formatu? Koristiš li ga ti?
Sve velike poslove radim u RAW formatu, to od mene traže i naručitelji poslova.
Koliki udio u formiranju dobrog fotografa ima talent?
Jedan dio je sigurno talent, međutim kao i u svim drugim poljima, ako ga se ne razvija i ne njeguje nije dovoljan.
Svjedoci smo masovne popularizacije fotografije kao hobija. Smatraš li da je to doprinijelo ili odmoglo fotografiji kao umjetnosti?
I jedno i dugo. Pomoglo je u toliko sto je proširenije polje kraeativnosti kojim se barata, a smanjeno je time sto se izgubila neka tradicionalna ozbiljnost i znanje zanata koje je jako važno.
Što je za tebe dobra fotografija?
Kada fotografija ima emotivni i tehnički balans zadovoljen.
Imaš li kakav savjet za one koje bi htjeli krenuti tvojim stopama? Što je najvažnije za uspjeh?
Moj savjet je tipičan: rad, volja, upornost i neodustajanje.
Po meni ta cura nema nit mašte nit poznaje svjetlo. Djaba joj akademija ak s njom jedino pohadja evente i glumi fotografkinju. Ni jedna fotka joj ne lici na nešto posebno ili drugačije.
Moja baba bi sa “idijotom” napravila bolje fotke. Užas.