Od COVID-a nas može spasiti samo zdrav razum, a za njega, nažalost, ne postoji cjepivo

Doduše, u posljednje vrijeme čini se kao da su neki cijepljeni upravo protiv zdravog razuma. Svako malo do nas dođe neka potpuno bizarna informacija; od toga da nas Bill Gates čipira cjepivom i kasnije nadzire putem 5G mreže, do malo manje ekstremnih, no isto tako bolnih prozivki da otvorimo oči jer obitelji tetke njezine susjede koja je upravo umrla, ponudili su da prije smrti potpiše da ju je dokrajčila korona, jer tada će njenoj obitelji platiti pogrebne troškove od 20.000 kuna. Pametnom dosta.

Ako vas je ovo umorilo, uzmite mali predah. Trebat će vam. Jer teška su vremena za sve one koji se bar pokušavaju u životu ravnati zdravim razumom.

Tko uopće piše te lažne vijesti?

Pogledajmo prvo činjenice. Svijetom se rasprostranio virus, koji inače i nije baš takvo iznenađenje, za koji još uvijek nemamo lijek i od kojeg se trebamo štititi dok ne nabavimo cjepivo.

Što možemo učiniti? Prati ruke, nositi masku, paziti na distancu, nadati se najboljem. Tim redoslijedom i opet u krug. Ali to je dosadno. Ljudima je valjda teško prihvatiti suhe i dosadne činjenice, pa začinjaju stvari po želji. Vrlo često bez mjere.

Uvijek sam se pitao pišu li fake news propali intelektualci ili netko tko u njih zaista vjeruje. Primjerice, sjećate li se one WhatsApp poruke iz jutra zagrebačkog potresa. Je li vijest da će drugi potresa udariti u 8:52 osmislila neka frustrirana profesorica zemljopisa ili je pak to napravio netko tko nije baš učio zemljopis?

Ipak mislim da je ovo drugo. Nije bitno kako znam, ali vjerujte mi kad vam kažem da samim preletom poruke, koncentrirajući se samo na (ne)pravilno postavljanje znakova interpunkcije, možete otprilike pogoditi inteligenciju vašeg sugovornika. Ljudi koji pišu te fake news poruke nisu baš pametni.

No, usprkos ogromnoj količini ovakvog sadržaja u zadnje vrijeme, nikad nisam uspio doći do izvora. Prve osobe koja ovo pokreće. Sve do prošle nedjelje. Također, znao sam da postoje svakakvi ljudi sa svakakvim namjerama, ali ovo još nisam vidio.

Za blogericu s Čitaj knjigu ne bi se baš moglo reći da čita knjige

Iako opis na Facebooku u par dijelova sugerira ovu moju teoriju s interpunkcijom; Čitaj knjigu, blog o, kako samo ime kaže, čitanju knjiga, okuplja preko 500 tisuća ljudi. Opet nekom logikom, čovjek bi rekao da su to “načitani ljudi”, a ne ovce, ali čovjek se lako prevari.

(Ironično, na nekom drugom kraju interneta, postoji jedna blogerica koja sebe naziva ovcom, ima 20 puta manje followera, a potpuna je suprotnost glavne akterice ove priče. Ako ste gledali The Bizarro Jerry epizodu Seinfelda, znat ćete o čemu pričam).

Za dotični blog saznao sam od prijatelja na Facebooku koji je objavio sljedeće screenshotove.

Ne bi ovo bilo toliko čudno da sporni blog ne vodi Alis Marić – žena od nekih 60-ak godina, kojoj bi svatko na prvu skinuo kapu u tome što radi. Nije lako okupiti više od pola milijuna ljudi iz bilo koje domene. Dakle, ne govorimo o nekom psihijatrijskom slučaju s margine društva. Govorimo o ženi koja je kroz karijeru imala normalne poslove, koja ima obitelj i bavi se nečim što voli.

Tim više, u meni se pobudila istinska znatiželja. Kako je moguće da netko tko se na prvu čini sasvim normalan, piše takve gluposti? No čak možda i više od toga, još više od svega me interesiralo gdje je uopće uspjela naći takve gluposti? S obzirom na to da me blokirala, ne vidi se prvo pitanje, a ono je zapravo bila zamolba da mi navede te neke ugledne znanstvenike i njihova istraživanja na koje se poziva. Tijek razgovora govori sam za sebe.

Nakon tog u najmanju ruku čudnog razgovora ostao mi je gorak okus u ustima. Jadan Tesla, sigurno se okreće u grobu, vjerojatno na 528 Hz.

Iako je takozvani organski doseg neke tako ogromne Facebook stranice jako mali, odnosno objave dobivaju uglavnom fanovi koji i inače u stopu prate sadržaj, baš zbog toga htio sam da tu spodobu netko izloži općoj populaciji, i s njom pomete pod. To je jučer učinio Index.

Prije par tisuća godina, kad si bio glup, pojeo bi te medvjed i priča bi bila gotova.

Znam da su dotični već pisali o tome (jer se kraljica time i pohvalila), a možda bi s člankom još i čekali da im za oko nije zapeo njen posljednji ispad.

Ne možemo ispravljati ‘krive Drine’

S gluposti se, kao što vidite, jako teško boriti. Inercija situacije najčešće vas dovede u poziciju da vas druga strana prvo spusti na svoju razinu, a nakon toga ste samo dvije budale gdje se borite protiv nekog tko ima puno više iskustva.

Prije par tisuća godina, kad si bio glup, pojeo bi te medvjed i priča bi bila gotova. Preživljavali bi oni sposobniji. Danas nažalost ograničeni ljudi ne samo da preživljavaju, već imaju i alate kojima oko sebe mogu okupiti mase sličnih.

Neke stvari ne možemo promijeniti i s nekim stvarima se ne isplati boriti. Ali ovo nije jedna od njih. Nebulozna retorika pojedinca je jedna stvar, kad taj pojedinac ima utjecaj na mase ljudi je druga; ali ovaj primjer s taksistom je iskonsko zlo.

Mislim da činjenica da mi je ovo prvi članak na mom blogu nakon pet godina govori dosta. Pišem ovo da ostane zapisano. Da nas, kad sve ovo prođe, podsjeti što sve crna zemlja na sebi nosi. Pišem ovo da možda dođe do još nekoga tko nije pročitao članak na Indexu. Nekoga tko se još uvijek zavarava da su svi ljudi u načelu dobri. Pišem ovo za sve taksiste koji će ovu jadnu spodobu idući puta izbaciti iz taksija i sve one koji će skupiti hrabrosti maknuti ovakve spodobe na margine društva gdje i pripadaju.