Potrošači poslije krize

Neki kažu – kriza je gotova i slijedi oporavak, neki pak tvrde da slijedi stagnacija, a neki optimistično predviđaju rast (zapravo kao već rastemo, i to fascinantnih 0,2 postotaka, iliti čak 2 promila ako vam to bolje zvući). No kako god bilo, kriza je na potrošačima ostavila velik trag, čime je zapravo u potpunosti promijenila način njihovog razmišljanja, što je marketingašima zadalo mnoge glavobolje. Odjednom su stara uvriježena pravila jednostavno prestala vrijediti, a potrošač je pokazao da je suveren.
 

 

Kriza je (tako barem kažu…)

 
Čak i pet osnovnih teorijskih načela ponašanja potrošača, uz zadnju spomenutu tvrdnju u prvom odlomku, navode kako je ponašanje potrošača dinamičan proces. Kroz povijest, sukladno društvenim i ekonomskim promjenama, potrošač se konstantno informirao. Danas tako, zbog vrtoglavo brzog širenja informacija, možemo reći da potrošač nikad nije bio informiraniji.
 
I kako je ono išlo, “loša vijest daleko se čuje”. Hm… ili je pak bilo “dobra vijest” … U Svakom slučaju, zaključio bih da su i najortodoksniji Amiši čuli za prostituirani pojam ekonomska kriza, a za potrošača je spomenuti pojam kao da mesarima zabranite da režu meso, frizerima da šišaju kosu, a javnim bilježnicima da… što već oni rade.
 
I dok šopingholičari liječe depresiju uzrokovanu ne-trošenjem sa još malo trošenja novčanih jedinica u zamjenu za dobra i usluge, na kraju se i oni pridružuju ostatku skupine u beskrajnom analiziranju svih mogućih i nemogućih kombinacija raspodjele potrošačke košarice. To nas dovodi i do prve stvari koja se promijenila. Potrošači, neprestano se referirajući na ekonomsku krizu, puno više analiziraju svaku potencijalnu kupnju. Impulzivna kupnja pojavljuje se sve manje, a potreba sve češće nadvladava želju; sve u cilju ne bi li se uštedjela koja kuna. Sve se na kraju pretvorilo u jedan dugotrajan proces učenja, u kojemu je potrošač stekao znanja o tome što mu zaista treba, kako preraspodijeliti budžet, ali i kako sklopiti najisplativiju kupnju.
 
Generalno gledano, definitivno se više razmišlja i analizira. To analiziranje ponekad ide i do te mjere da dobra iz potpuno različitih potrošačkih kategorija postaju konkurentna i ponašaju se slično supstitutima. Primjerice, ukoliko potrošač shvati da mu primjerice trebaju (obratite pozornost na razliku termina želja i potreba) nove cipele, u svoj će automobil natočiti manje benzina, a više hodati pješke (u novim cipelama).
 

Prokleta recesija – skočit ću u bazen

 
I kao što se svi mi Hrvati – veliki Katolici, kroz Korizmu pokorno suzdržavano poroka poput slatkoga i masne hrane, a onda za Uskrs ubijemo u uskršnjim kolačima i tradicionalnoj uskršnjoj šunkici; hoće li se tako ponašati i potrošači? Ukoliko je ova tvrdnja istinita, tada je pravi as u rukavu marketingaša, koji samo trebaju svoje slogane preusmjeriti u nešto tipa „Jer Vi to zaslužujete“.
 
Neka istraživanja pokazuju podatke da se potrošači raduju danu kada će smjeti više trošiti, ali te kupnje, još uvijek će prolaziti kroz već spomenuti veoma složen proces detaljne analize. Drugim riječima, marketingaši će se morati više truditi, ne bi li svoje potencijalne kupce zainteresirali za proizvod.
Još jedna stvar koja će zanimati marketinške stručnjake jest činjenica da potrošači danas više gledaju kvalitetu nego kvantitetu, na prvo mjesto stavljaju zdravlje i obitelj, te im nije više važno što ostali misle o njima, već ono što misle sami o sebi. To pomalo baca u vodu cijelu filozofiju oko utjecaja društvenih staleža na ponašanje potrošača, i statusnih simbola u vrjednovanju drugih. Više nema smisla pokazivati svoj novi Rolex naslanjajući svoju lijevu ruku kroz prozor vašeg novog Mercedesa, dok ga preparkiravate pet puta dnevno, dajući time do znanja svojim susjedima – „da vide ‘ko ima“. Danas se traži ona neka dodatna vrijednost, ono nešto što će u potrošaču pobuditi povjerenje u marku koju kupuje. Potrošači cijene vrijednost, kvalitetu i autentičnost.
 

Nije sve u novcu

 
Zapravo, sve je manje toga u novcu. Pitate se na kojem to planetu živi autor ovog blogposta, ali iza spomenute tvrdnje zapravo se krije zdrav razum. Ljudi novcu vjeruju sve manje, naprosto zato što ih je iznevjerio. Do sada smo sve gledali u novčanim jedinicama i u deliriju ulagali u carstvo koje se srušilo. Sada, u recesiji, shvatili smo da smo zapravo trebali od početka ulagati u ljudske vrijednosti poput dobrote i velikodušnosti, te ih podariti prijateljima i obitelji, jer te stvari, za razliku od novca, vrijede zauvijek.
 
I dok se ovaj članak ne pretvori u osnovnoškolsku domaću zadaću iz Vjeronauka, sagledajmo cijelu situaciju sa čiste ekonomske strane. Cijena kao faktor, također je izgubila svoju jačinu. Snižavanje cijena, ne samo da u konačnici dovodi do rata cijena i kraha ekonomije, već potrošači na njih jednostavno više ne trzaju kako su to činili prije. Drugim riječima, snižavanje cijena, zadnja je i očajna akcija prodavača, i potrošači to dobro vide. Upravo zato takvi prodavači i nemaju uspjeha. Cilj bi trebao biti povećanje poželjnosti proizvoda i usluga, što se može učiniti prvenstveno pametnim marketingom.
 

Egoizam Amerikanaca?

 
Koliko je kriza zaista promijenila naše potrošačke navike? Puno – kaže istraživanje provedeno u Americi. Ipak zanimljivo je primijetiti da prosječan Amerikanac savršeno svjestan ekonomske situacije, želi se promijeniti i u budućnosti trošiti racionalnije, ali ipak misli da generalno gledano, njegovi sunarodnjaci ne razmišljaju u tom smjeru i troše potpuno neracionalno.
 
Zanimljivo bi bilo vidjeti kako bi na ovo pitanje odgovorili domaći potrošači? Ako ste u zadnje vrijeme bili na otvaranju nekog od gro novih šoping centara (manifestacije na kojima se okuplja velika masa ljudi i manijakalno pegla kartice), vjerojatno ste kao i ja dobili dojam da se itekako troši bez razmišljanja. Ako toj činjenici pribrojimo naš mentalitet, vjerojatno bi dobili prilično sličan rezultat Amerima – uostalom, prosudite sami :)