Bako, treba ti dvb-t

Analogni televizijski signal gasi se 1. siječnja 2011. godine. Nakon toga možemo prijeći na IP-TV ili DVB-C, ili pak pohitati u najbližu trgovinu, te uz nadoplatu zamijeniti (shvaćate li paradoksalnost ove tvrdnje) svoj bon za DVB-T prijamnik. No znači li digitalno automatski bolje od analognog? Krenimo redom.

Prva stvar koja mi je zapela za oko su TV spotovi koje su očito radili ljudi prema kojima je ekipa iz TELE-SHOP-a mala beba. Jasno mi je da se u ovakvim situacijama mora karikirati, ali viđenim se dobiva dojam da se pokušala snimiti parodija na nešto.

Važno je napomenuti da slika kod digitalne TV ostaje gotovo iste kvalitete, za razliku od zvuka, koji je u digitalnom obliku malo bolji, ali to ćete nažalost najviše uočiti na novo snimljenim materijalima. Razlike se najviše očituju u činjenici da kod digitalnog signala nema nikakvih oblika interferencija budući da se video i zvuk šalju odvojeno, a naknadno ponovno sklapaju.

Naravno da je i velika prednost što će se, zbog postojeće zakonske regulative, ukidanjem analognog signala osloboditi frekvencija za nove digitalne kanale, pa ćemo imati priliku gledati raznovrsniji TV program.  Još pokoja kapljica zdrave konkurencija mogla bi nam možda donijeti i zanimljiviji večernji boravak uz televizor.

No iako sam se uvijek zalagao za nove tehnologije (npr. ja sam jedan od onih koji kada se probudi, gleda vremensku prognozu na internetu prije nego što podigne rolete), nešto me vuče natrag. Evo baš prije nekoliko dana odlučio sam pogledati film emitiran na jednoj od domaćih postaja, koju pratim analognim signalom s antenom na krovu, i sve to na 15 godina starom Panasonicovom ekranu od 63cm. I slika i ton su kristalno čisti. Pokreti su realni i jasno vidljivi. Nema snijega, duple slike, i za razliku od prije spomenutog TV spota, ima boje.

Nakon pomalo nostalgičnog druženja s „katodnim“ velikanom, sjeo sam za računalo i odlučio pogledati hokej utakmicu na ekranu skoro iste veličine, preko digitalnog prijamnika. Iako je korištena lošija antena, i ne baš super kvalitetan USB DVB-T prijamnik, nikako nisam mogao prijeći preko činjenice da je usprkos punom signalu utakmica jednostavno bila negledljiva. Pri svakom bržem pokretu ekran je iscrtavao one iritantne horizontalne linije.

A sada slijedi ključno pitanje iz naslova. Kako ću ja svojoj dragoj baki od 80 i kusur godina objasniti da neće više moći gledati televiziju jer joj treba DVB-T prijamnik. Ili još bolje, kako ću joj za par godina objasniti da joj treba novi DVB-T prijamnik, jer postojeći koji je kupila na bon (i još nadoplatila), ne čita MPEG4, jer su se stručna gospoda u vladi odlučila baš za tu kompresiju HD sadržaja. Ukoliko se više razumijete u ovu tematiku, znat ćete da je MPEG4 dvostruko efikasniji standard, ali zašto se onda ne radi sve u njemu?

Ipak, TV oglasi urodili su plodom. 94% ispitanika primijetilo je nove oglase, a 72% ih je povezalo s digitalnom televizijom. Na kraju dolazimo do brojke da je čak 99% hrvatskih kućanstava upoznato s uvođenjem digitalne televizije, a 76% ih prema tome ima pozitivan stav. A ja se i dalje čudim što TELE-SHOP prodaje :) .

Poanta ovog članka nije bila kritizirati digitalnu televiziju kao standard, već postaviti pitanje radimo li to jer nam to zaista treba ili zato što nam „Europa“ tako diktira? Jesmo li uopće spremni na ovu promjenu, i gdje je ona na listi prioriteta stvari koje moramo mijenjati u ovoj državi? Zašto se umjesto povećavanja kvantitete programa ne poveća njihova kvaliteta, na primjer nekim novim zakonom o medijima, koji bi sa televizije, ali i iz ostalih medija, maknuo korov. Ovako ćemo samo imati duplo više reality showova i ostalih gluposti.

[ad#ad-2]