Product placement u viralnim videima
Jeste li primijetili da u svakom mainstream američkom filmu, glavna glumica vozi Toyotu Prius, džogira s iPodom (s onom skupom futrolom nataknutom na nadlakticu), a u pauzama od kuhanja, na šanku kuhinje pregledava mailove na MacBooku? Ova se pojava netipičnog oglašavanja proizvoda ili usluge, najčešće na filmu ili televizijskom programu, naziva “product placement”.
izvor: flickr.com/photos/erikrenko/
Prvi product placement ikad bio je onaj u Spielbergovom filmu E.T. (1982.), s tada još novim, Reese’s Pieces bombonima, čija se prodaja nakon izlaska filma povećala za 80%.
Što se dugometražnih filmova tiče, stvar je vrlo jasna. Proizvođač plati određeni iznos za korištenje njihovog proizvoda u filmu, za što ima dva, prilično velika razloga.
Prvo, ne radi se o klasičnom oglasu, odnosno kako većina puka kolokvijalno kaže – reklami. Gledatelj proizvode prihvaća gotovo kao dio radnje filma. Oni su drugim riječima implementirani u sam film, te kao takvi ne podliježu zippingu i zappingu (preskakivanju snimljenih TV reklama, odnosno prebacivanju na druge programe tijekom njih).
Druga velika korist je poistovjećivanje proizvoda sa glumcima ili pak ulogama u filmu. Sjetite se da je James Bond uvijek imao najnovije i najbolje mobilne telefone i automobile, i svi smo htjeli biti poput njega (iako Sony Ericsson iz jednog nastavka meni nikad nije radio takve fotografije).
Viralni videi
Povod ovog članka zapravo je bila činjenica da danas doslovno svatko može snimiti “film” i prikazati ga stotinama, tisućama, pa i milijunima ljudi. Nije bez razloga YouTube bio osoba godine 2006. prema izboru časopisa Time. Zapravo, osoba godine bili smo mi sami.
Evo i klasične situacije. Uzmemo u ruke gotovo svima dostupnu kameru (čitajte mobilni telefon), uključimo snimanje i snimimo nešto spontano što na kraju ispadne zanimljivo ili smiješno.
Uzmimo za konkretan primjer video ovog simpatičnog Zlatnog retrivera kojemu vidljivo godi sviranje gitare. Je li autor baš slučajno u kadar stavio limenku Bud Lighta (marku američkog piva, koje i samo ima odlične TV reklame)?
(screenshot je uklonjen na zahtjev)
Iako bih za potrebe ovog članka, ali i interesa za oglašavanje zaista htio vjerovati da se radi o naoko skrivenom, ali uigranom sistemu oglašavanja; prava istina se vrti oko činjenice da je mala vjerojatnost da je tako neka velika kompanija odlučila platiti određenu sumu novca nekom prosječnom sviraču za video za koji u tom trenutku nisu ni znali da će postati uspješan (iako taj poslovni model ne bi nužno trebao biti osuđen na propast).
Ovakvih primjera ima beskrajno, a i sam se već dugo pitam je li Severinin video iz 2004. zapravo bio viral za Freixenet?!
Nažalost, čini se da nikada nećemo saznati pravu istinu.
Vezani postovi
30/11/2010 Nelly nije uspio sa flasterom – može li Sanader? 
21/09/2009 Što je zajedničko Joaquin Phoenixu, Škodi i Severini?
10/12/2009 Kako je to bilo nekad
Product placement ili prikriveno oglašavanje kako mi to prevodimo odavno je poznato, no čini mi se da se kod nas koristi tek u zadnjih desetak godina (npr. domaće sapunice i serije).
Mislim da je prikriveno oglašavanje etično upitno kada se radi o proizvodima namijenjenim djeci koja se ne mogu braniti niti mogu prepoznati da se radi o jednom obliku oglašavanja. Osobno bih ga zabranio u emisijama namijenjenim djeci do određenih godina. O toj granici se, naravno, može raspravljati. Dobro je pogledati film “Consuming Kids” http://www.youtube.com/watch?v=0uUU7cjfcdM koji se bavi i tom temom.
Što se ostalih segmenata tiče bilo bi zanimljivo istražiti kako takvo oglašavanje djeluje: pamte li se poruke duže nego kod običnog oglašavanja, kupuje li se više tako oglašenih proizvoda i sl.
uf Consuming kids mi skoro dvije godine stoji na hardu i još ga nisam pogledao :)) čuo sam da je odličan.
a što se testova pamtljivosti “oglasa” tiče, svakako bi bilo zanimljivo vidjeti rezultate, ali nažalost, koliko sam upoznat, takvih testova baš i nema jer se oglašivači baš i ne vole hvaliti da je to oglas. Više im laska sutiacija u kojoj su autori filma namjerno, bez naknade, koristili njihov proizvod (i toga ima :) )
tnx za komentar :)
Samo jedan pravopisni ispravak prethodnog posta: namijenjenim NE, namijenjenima DA
e ovakve opaske mi uvijek dobro dođu :D popravim
Neki dan sam posjetio dvogodišnju nećakinju koja je gledala DVD “Baby Einstein”. Nakon epizode pojavila se obavijest da su sve igračke prikazane u programu (a prikazuju se samo igračke i lutke) dostupne preko njihovog websitea.
Tako su otišli korak dalje: umjesto postavljanja proizvoda unutar programa, postavili su program unutar proizvoda.
Welcome back. :)
ja se držim onoga: radije ne pišem, nego da pišem gluposti :)
evo i ti si natuknuo oglašavanje djeci, koja su ujedno i najpoložnija subliminalnim porukama (jesu li?)
u svakom slučaju, zanimljiva tema. možda prokopam pa složim nešto :)
I ja sam za kvalitetu prije kvantitete. Ipak, kroz ovaj eksperiment počinjem shvaćati zanimljiv trend: tekstovi koji su po mojim kriterijima manje kvalitetni ponekad budu bolje prihvaćeni kod čitatelja. Nikad ne znaš.
Djeca su super subjekti za prodaju jer su roditelji slabi na njih. Ti možeš zaboraviti reklamu koju si vidio, ali dijete neće. Ta tema ti je super, ali upozoravam te: ako je ne obradiš u sljedeća tri mjeseca, ja ću. :)
[…] Kako tvrtke ubacuju reklame u viralne spotove. […]
Dekuju Pe9!Historie myho studia je dost puohnta, ted budu za blbku, ale cita pet a pul roku studia bakalare (statnici z japonstiny sem si udelala pred odjezdem do Tokia), paradoxne sem mela strasnej problem napsat bakalarku z oboru Film a porad sem to oddalovala. Takze sem si prerusila (ehm na dyl, nez je to v Olomouci dovoleny), zajela se podivat tu a tam a ted pokorne se sklopenejma usima studuju Tarkovskyho, abych trada, doufam mela titul.Veselfd Ve1noce a poprej mi prosimte v lednu stesti :D
Ahoj Žando, pare1dned blog. Apropos, docela by mě zajedmalo, jak to vlsatně s tedm cestove1nedm me1š? Studuješ (jestli jo, tak co?)? Nbeo jenom cestuješ po světě a pracuješ?Těšedm se na dalšed čle1nkyAhojP.