Jesmo li zbog Pernara ostali i bez “sunca i mora”?

Prije desetak dana sam na ispitu iz Međunarodnog marketinga imao pitanje: “Nabroji glavne izvore političkih problema na inozemnom tržištu”. Dva su glavna izvora: politički suverenitet i politički konflikt. Ovaj prvi ukratko opisuje težnju neke zemlje da održi “svoje ja”, dok politički konflikt podrazumijeva nerede, unutrašnje sukobe, građanske ratove, zavjere, urote, atentate. Za primjer ovog drugog, naveo sam Egipat, ali sad kada gledam vijesti nije mi jasno kako nisam spomenuo zemlju u kojoj živim.
 
Facebook se eto još jednom pokazao kao vrlo efikasan alat. Ovaj puta je dječak koji je malo previše gledao Al Jazeeru okupio oko sebe čak nekoliko stotina nakupina bjelančevina koji su ocijenili da je baš sada taj trenutak kada će se okomiti na vlast ciglama i kamenjem.
 
Ovdje me čudi nekoliko stvari. Od sitnica poput činjenice da se neki još danas čude kako je policija odgovorila suzavcem na skupinu agresivaca koji po njima počeli bacati flaše, cigle, petarde i prometne znakove iščupane iz tla; do činjenice da su izbori ionako krajem godine, te da je povod svemu ovome zapravo bila činjenica da se uporno uspoređujemo sa zemljom u kojoj vlada tridesetogodišnja diktatura, pojam koji je nama nasreću, još uvijek prilično stran.
 
Čak je i sam Ivan Pernar (to je onaj klinac koji je “organizirao” napadačke prosvjede) u emisiji “Nedjeljom u 2” priznao da se na kraju zapravo više radilo o “performansu” nego o prosvjedu, pa sam sukladno tome iz arhive izvukao fotku jednog sličnog, iako mirnijeg “performansa” na glavnom zagrebačkom trgu, budući da sam za vrijeme održavanja ovog prvog imao pametnijeg posla (na fotki: Cest is the best 10′).
 

 
Ipak, iza svega toga složiti ćete se da ova zemlja itekako ima problema, i koliko god ovo patetično pa čak i smiješno zvučalo, nama treba nešto što se u poslovnom svijetu zove “rukovođenje temeljem ugovora”. Isto kao što u zagrebački Hotel Sheraton na mjesto managera prvo dođe neki “Amer” i nauči naše ljude kako vodi hotel, tako i na mjesto premijera/jerke, zapravo cijele vlade, treba doći stranac i srediti stvari, jer mi sami očito za to nismo sposobni. Na vlasti se svake 4 godine izmjenjuju “crveni” i “plavi” koji kada dođu na vlast, kradu koliko stignu, jer znaju da uglavnom za to imaju “samo” 4 godine.
 
Ali krađa je u ovoj cijeloj priči zapravo zanemariv problem. Koliko su se Ivo Sanader i svi njegovi ministri zaista morali nakrasti da ja to osobno osjetim na svom džepu? Nije krađa uništila ovu državu, već traljava privatizacija i kontinuirana nesposobnost čelnika na vlasti koji nisu imali ideja kako tako mladu zemlju, tek izašlu iz rata, pokrenu pokrenu s radnim kontingentom “pojedenim” od strane potpuno deformirane demografske slike. Kako “oni” nisu baš imali ideja, pogledali su kako se to radi u (*drumroll*) Europi, što je rezultiralo cijelim nizom zakona i reformi, kako bi se što prije pridružili toj “složnoj” nakupini europskih zemalja u kojoj velike zemlje iskorištavaju male kako bi skupa što bolje parirale SAD-u. No spomenuti zakoni i reforme me neodoljivo podsjećaju na onu poslovicu “‘Vidjela krava kako potkovavaju konja, pa i ona digla nogu”. Tako danas 250 studenata mora biti nazočno na svakom predavanju u učionicama od 50 mjesta, uvodimo e-recepte u zemlji u kojoj je i otvaranje vrata od tramvaja gumbom bio prevelik informatički napredak za većinu populacije, a u isto vrijeme razbijamo si glavu o tome kakav će sir prodavati kumice na placu i u kakvim vrećicama. Sukladno tome pokušavamo parirati i na “kulturnoj” razini, mučimo se 8 tjedana za redom pokušavajući Joj prirediti što kvalitetniju pjesmu za Eurosong, ali to je sasvim jedna druga priča…
 
Htio bih reći da će nakon izbora, prijevremenih ili normalnih, situacija biti bolja, ali sve se više bojim da ćemo zaista umjesto “maćehe” dobiti “očuha”, jer kvalitetniji ljudi javnosti jednostavno nisu poznati.
 
Na kraju su jedina stvar koju imamo sunce i more, a zaista me zanima koliko će nam Nijemaca, Talijana, Čeha ili Amera doći ove godine kada pročitaju ovakav članak, znajući da dolaskom u našu malu Hrvatsku za vrijeme obične šetnje glavnim gradom mogu dobiti ciglom ili pendrekom po glavi.