Letci, brošure i katalozi (ili analogno spamanje)

Sigurno je i vas pred otprilike mjesec dana skoro strefio šlag kada ste nakon dolaska s godišnjeg, i višetjednog izbivanja iz grada, naletjeli na skladište papira u vašem poštanskom sandučiću. Zapravo i nije sve. Neki možda nisu bili na moru, a neki su imali sreće delegirati nekog trećeg da im ga prazni.
No taj netko vjerojatno je imao mnogo posla. Toliko posla da bez nekog pretjeranog uveličavanja, za nekoliko godina vidim zanimanje čistač poštanskih sandučića, kojega plaćaju na kile… i isplati mu se!

 
Znam, znam…recesija je i vrlo je teško prodati bilo kakav proizvod, ali nema li ova vrsta promotivnih aktivnosti nekakvu mjeru?! Brošure (letci) i katalozi inače spadaju u izravnu poštu, koja se u marketinškim literaturama obično definira kao vrlo ciljani oblik promocijskih aktivnosti, koji ne košta baš malo.
No u praksi spomenuto ciljanje doslovno ne postoji, već se raznosačima plati prilično mala cifra (nekoliko lipa po primjerku) za svaki primjerak papira koji nam na silu uguravaju u naš poštanski sandučić. No prije nego počnemo kritizirati, proučimo na trenutak što kaže zakon.
U Republici Hrvatskoj, ovakve su stvari definirane Zakonom o zaštiti potrošača. On u svom šesnaestom članku jasno kaže sljedeće:

 

(1) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala u ili na poštanskim sandučićima, te na ili ispred kućnih vrata potrošača ako je takva zabrana na njima jasno napisana.
(2) Za ostavljanje oglasnih poruka i materijala odgovoran je trgovac čija se roba i usluge oglašavaju na oglasnim porukama i materijalima.

 


 
Ovo mi zapravo tek zadaje daljnje probleme. Budući da trenutno praktički živim na dvije adrese, imam priliku okusiti ovu situaciju iz oba kuta. Na jednoj adresi na sandučiću nemam nikakvih upozorenja, dok na drugoj imam jasno napisano velikim tiskanim crvenim slovima “ZABRANJENO OSTAVLJATI OGLASNE PORUKE I MATERIJALE”. Razlika u količini smanjenja je zanemariva. Drugim riječima, trgovci očigledno nalažu svojim raznosačima da odlažu letke gdje god znaju i umiju.
No ne smeta me čak toliko ni gomilanje papira, koliko činjenica da sam doslovno počeo ignorirati portafon, osim u jutarnjim satima nekoliko tjedana nakon što nešto naručim s e-Baya, iako, barem u mom kvartu, poštar ima svoj ključ. Portafon zvoni tijekom cijelog dana, vrlo često i vikendima. Za vrijeme doručka, ručka, večere, ali i vrlo rijetkog (barem kod mene) poslijepodnevnog drijemanja, pa se ponekad zaista osjećam kao vratar.

 
Raznosači su pak, logično, razradili princip u kojem svaki puta doslovno pozvone svim stanarima zgrade. Kada ih i oni odluče ignorirati, iz jednostavnog razloga što se već sa ulaznih vrata, kroz staklo dade pročitati natpis zabrane odlaganja oglasnik materijala, koji je istaknut na svakom pojedinačnom poštanskom sandučiću, pa se sve češće događaju neke od sljedećih situacija:

 
Neki su uporni…

 
Neki snalažljivi…

 
A neki jednostavno nemaju sreće…

I to je posao

 
No s druge strane, ova priča ima i drugu, tužniju stranu. U državi koja prema zadnjim podacima ima preko 300 tisuća nezaposlenih, bilo kakav posao je dobar posao. Spomenute letke, brošure i kataloge, raznose vrijedni ljudi, od kojim svatko ima neku svoju priču, a jedini im je cilj pošteno zaraditi.

 
A u ovoj priči krivi su trgovci, koji bez ikakvog razmišljanja delegiraju umetanje papira u sve što ima četvrtastu rupu i prezime na sebi. Mislim da je odgovor na pitanje “zašto” u ovom slučaju prilično jasan. Neki sa zakonom uopće nisu upoznati, neke pak isti ne zanima; a baš nitko ne vodi računa da pretjeranim spamanjem ustvari ruše vlastiti brand i proizvod ili uslugu koju nude.

 

Kako riješiti ovaj problem?

 
Kao što smo vidjeli, zakonska regulativa odavno postoji, ali je se nitko ne pridržava. Ipak mnoge, posebice novije zgrade, ovaj problem elegantno pokušavaju riješiti postavljanjem posebnih polica za oglašivačke materijale. No i tu se javlja problem. Mnogi stanari, iz sasvim razumljivih razloga, ne žele da im bilo tko ulazi u zgradu. Budući da su te police uglavnom smještene unutar zgrada, i ova ideja zapravo pada u vodu.

 
Tko zna, možda jednoga dana izume i anti-spam filtere za obične poštanske sandučiće… do tada – imamo gadan problem.