Nelly nije uspio sa flasterom – može li Sanader?
Već duže vremena želim nešto napisati o, u zadnje vrijeme vrlo popularnom, personal brandingu. Vani je ovaj pojam poprilično
I baš kad sam se dvoumio hoću li za primjer staviti Severinu ili Milana Bandića, markantni sijedi političar stavio je flaster na svoje, u zadnje vrijeme poprilično orošeno čelo. Ne znam koja je pozadina zgode oko famoznog flastera, ali znam da je cijela priča u Jutarnjem uspjela zasjeniti i zaraćivanje jedne dalekoistočne nuklearne sile sa svojim vječnim južnim neprijateljima.
No mislim da se zaista s pravom pitam sljedeće. U zemlji u kojoj je jedna estradna umjetnica nakon snimanja eksplicitnog pornića snimila s oduševljenjem prihvaćeni album imena „Zdravo Marija“, političar nakon bježanja s mjesta nesreće pod utjecajem alkohola postao gradonačelnik glavnoga grada, je li previše očekivati da (kažu mediji) korumpirani političar nakon nekoliko PR stuntova uskrsne i ponovno zasjedne na čelo države?
Ako je suditi po odokativnom pregledu novina, i nismo baš tako daleko. Naime, Sanader nakon svoje „političke smrti“ još uvijek itekako puni medijski prostor. Izuzev već spomenute dvije nuklearne sile (zapravo mislim da je samo jedna od njih nuklearna, no to nije baš moj fah), više se ni jadna Šeherezada i onaj njezin ćelavi ne mogu probiti u novine, a kamoli Pokosica, Simona i ona talentirana mala koja je poznata po tome jer joj sestra ima velike dojke…
Kada je @jutarnji 1. srpnja 2009. prvi tvitnuo da je Sanader dao ostavku, onaj dio „nadobudnog studenta marketinga“ u meni jednostavno je htio vjerovati kako je sve to dio jednog velikog, pomno isplaniranog PR stunta uoći nadolazećih predsjedničkih izbora.
I znam da mi se oni koji malo više znaju o politici trenutno podsmjehuju, ali što ako je Sanader samo lutka nekog PR masterminda koji mu na temelju znanja, iskustva i intuicije, u udobnoj kožnoj fotelji neke skrivene lokacije, uz ispuhivanje dima cigare iz usta smireno govori: „Ivo, danas stavi flaster“.
Ustvari, siguran sam da netko istu stvar radi za većinu spodoba koje svakodnevno pune većinu medijskog prostora, jer mi je stvarno teško vjerovati da majka priroda zaista može proizvesti takve nakupine bjelančevina, pa makar i slučajno (znate ono kad kažu: “ovakve likove trebalo je izmisliti”).
No vratimo se temi. Očito je i političkim laicima poput mene sada konačno jasno da je Sanader politički mrtav, ali ako je suditi po kriterijima kojima domaći mediji valoriziraju značajne ličnosti, Sanader ima sve karakteristike za jednog sasvim solidnog „celeba“. Po novinskim napisima sam stekao dojam da si je, izrazit ću se ekonomski, „strateški diverzificirao portfelj“, pa mu očito trenutačno ne treba novih izvora kapitala; no ako se ulaganja pokažu pogrešnima, uvijek može iskoristiti dobiveni publicitet i imati jedno od trenutačno najtraženijih hrvatskih zanimanja – biti celeb.
kod nas su celebovi ko likovi iz lunaparka