Operacija Labud
Coca-Cola je bez premca najjača svjetska kompanija. Ali nije baš uvijek bilo tako. Svi znamo za poznate “Cola Wars-e” koje sam već spominjao u prvom blogpostu o Coca-Coli. PepsiCo je Coca-Coli stvarala velike problem tijekom 80-ih, pa sve do sredine 90-ih. U nekoliko navrata čak su objavili i pobjedu, ali Coca-Cola se vratila i doslovno ih pomela. Nakon poraza u SAD-u, Coca-Cola je ubrzo pridobila Kinu i Rusiju, rijetka mjesta u svijetu gdje je Pepsi bio još donekle jak.
Roberto Goizeueta
Ali usprkos svemu, još je uvijek na cijeloj kugli zemaljskoj postojalo jedno mjesto u koje Coca-Cola nije uplela svoje kapitalističke prste. Mjesto zbog kojeg Roberto Goizeueta, tada prvi čovjek Coca-Cole, nije mogao normalno spavati. To mjesto bila je Venezuela. Još od 40-ih godina prošlog stoljeća, Pepsi je, u suradnji s lokalnim proizvođačem, činila više od 70% tržišta. 10-ak posto pripalo je Hitu – jednom domaćem piću, a Coca-Coli je ostalo tek za njihove navike bijednih 20-ak posto tržišnog udjela. I takav se omjer zadržavao desetljećima. Monopol proizvodnje pića pripao je obitelji Cisneros, koji su tijekom godina imali neformalan ugovor s Rogerom Enricom. Pošto Enrico, iz meni i svakoj donekle normalnoj osobi nepoznatog razloga, nije htio kupiti više od 10% njihovog poduzeća, Cinerosi su polako padali u napast prodati svoje punioničarsko poduzeće Coca-Coli.
To se na kraju i desilo. 5. kolovoza 1996. godine, Coca-Cola je kupila njihovo poduzeće za 500 milijuna američkih dolara. To je bio kraj. Svijet je tada postao crven, i to doslovno preko noći. Kompanija se u Meksiku, samo nekoliko sati vožnje od Caracasa, obratila bivšem logističaru američke vojske, koji im je uspostavio “zračni most”. Cijelu noć, avionima su transportirani galoni i galoni koncentrata, kako bi se do jutra stigla proizvesti dovoljna količina ovog čarobnog napitka, da ugasi žeđ naciji od 20 milijuna potencijalnih potrošača. Svi Pepsi automati bili su isključivani iz struje i tovareni u kamione, koji su jedni za drugim izvozili “smeće” iz te zemlje. Pošto nije bilo dovoljno vremena za nanovo obojiti 4 tisuće kamiona, logo Coca-Cole nalijepili su na logo “imitatora”. Venezuela je utonula u san plava, a probudila se grimizno crvena.
Roberto Goizeueta, tada prvi čovjek Coca-Cole, imao je viziju. Viziju da zavlada svijetom – i uspio je. Coca-Cola je bila najjače gazirano bezalkoholno na kugli zemaljskoj, te u svakoj zemlji pojedinačno. Nije im bilo dosta imati većinski udio u večini zemalja, morali su imati sve.
Danas se procjenjuje da oko 97% svjetske populacije zna što je Coca-Cola (70% ih zna tko je Isus Krist). Vjerojatno ne pretjerujem kada kažem da smatram sljedeće – kada bi nas danas-sutra posjetili izvanzemaljci, kojim bi ih pićem poslužili? … (odgovor je u tekstu :D )
