Google Buzz – probno zujanje

Došao je i taj dan. Google se odlučio okušati u vrlo konkurentnom tržištu društvenih mreža. Naravno da je i svakom laiku na prvi pogled nemoguće ne povući paralelu s Facebook-om. Ipak, iako je Gmail definitivno jedan od  najboljih mail servis,a koji još od svojih početaka nudi gigabajtni sandučić, pariranje Facebook-u neće biti lagan posao.

Naravno da prvu veliku prepreku predstavlja broj korisnika, gdje Facebook odnedavno prelazi 300 milijuna, za razliku od Gmaila koji ih ima duplo manje. Naravno da će navika korisnika ovdje igrati iznimno veliku ulogu.

Drugu veliku prepreku predstavlja činjenica da se Gmail nije baš proslavio sa društvenim mrežama. Možete li na prste jedne ruke nabrojati koliko vaših poznanika koristi Orkut? Je li ovo možda Orkut 2.0 ?

No ima Google i svoje aseve u rukavu. Integracija s postojećim Google (Reader, Picasa, Latitude) i ne-google (Twitter, Gowalla, 4Square) servisima, samo su neke od prednosti.

 

E-mail is not dead

Iako ga je, pomalo ironično, upravo Google nedavno pokušao pokopati – e-mail nije mrtav. Baš sam se sad sjetio što je još daleke 2006. bila prva stvar koju sam učinio na Facebooku (dok ga još nisam deaktivirao). Vjerujem da ste i sami učinili isto – importao sam kontakt listu upravo iz Gmaila. E pa Buzz to za vas radi automatski.  Drugim riječima, u listi kontakata će se naći svi korisnici Gmaila kojima ste ikada poslali mail. Nema dosadnih registracija i pokušaja odgonetavanja črčkarija na kojima nakon 10 pogrešnih unosa imate dojam kao da vas netko provocira s druge strane ekrana. Moramo zapravo priznati da je Google svoju strategiju penetracije riješio vrlo elegantno i bezbolno.

 

Pali pilu

Nakon otprilike 24 sata čekanja, konačno mi se pojavio Buzz. Prvo što me pogodilo u oči je prilično loše dizajnirana ikona (odnosno logo) Buzza, koja ako ništa drugo, ima smisla. Buzz zapravo, kako Google lijepo kaže, predstavlja mjesto „na kojemu ćete dijeliti svoje statuse, fotografije, video zapise, i mnogo više“ (kako originalno -.- ).

 

Pri prvom učitavanju, Google vas obavještava kako je upravo dodao sve ljude s kojima ste u prosjeku najviše (čitaj ikada) bili u kontaktu. Naravno da listu možete naknadno i sami urediti, ali pitam se koliko to korisnika uistinu radi.

 

Nakon uređivanja prijatelja, možete odrediti i koje ćete aplikacije povezati s vašim Buzz-om. Po defaultu se pojavljuju Picasa i Reader, a naknadno je moguće dodati Youtube, Twitter i Flickr, no vrlo vjerojatno se i u trenutku pisanja ovog teksta dodaju mogućnosti povezivanja drugih servisa.

 

Nako otprilike sat vremena „zujanja“, mogu potvrditi da Buzz radi prilično dobro. Nakon što sam otkrio da mi Safari pod windowsima ne „zuji“ kako bi trebao, odlučio sam ga pokrenuti s Firefoxom, i mogu reći da je sve bilo kako treba (pao je samo jednom :) ).

U glavnom dijelu prozora (gdje ste inače čitali mail) sada se pojavljuje “timeline” s “buzzovima”. Sličnost s Twitterom je očigledna (neki su već počeli primjenjivati termin RB – što bi značilo reBuzz), ali i Facebook je tu pustio svoje korijenje (moguće je “lajkati” statuse).

 

Pri postavljanju linkova u Buzz, automatski će se izdvojiti naslov web stranice, kao i sve slike u njoj, što će po Google-ovoj zamisli olakšati pregledavanje. Ovdje sam već naišao na mali problem. Naime, pri ukucavanju jednog od linkova s ovog bloga, Google je pod slikama pokupio i bannere, što naravno baš i ne bi trebao.

 

Jedna od stvari koja mi se posebno svidjela je slanje privatnih Buzz-ova, s mogućnošću filtracije po grupama. Npr, želite petero ljudi pozvati na kavu ili im poslati nešto jako smiješno, a ne želite da to vide Pero i Miro.

Sve u svemu, za sada mogu zaključiti kako mi se ovaj servis jako sviđa, ali ipak, naježim se pri pomisli kakvu sposobnost eksponencijalnog širenja SPAM-a ovaj sustav zapravo ima. Konačnu ocjenu najbolje možete otkriti sami na buzz.google.com. Ukoliko vam se Buzz još nije aktivirao, pričekajte još koji sat (dan), i zujite do mile volje. Do tada, možete pogledati uvodni video.